Švedska je globalni predvodnik u razvoju niskougljičnog gospodarstva. Ona ima najmanji udio fosilnih goriva u ukupnoj potrošnji energije i drugi je najmanji potrošač ugljika.
Uspješno provodi energetsku tranziciju kroz tržišne politike usredotočene na energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije (npr. oporezivanje CO2), što je pomoglo u postizanju dekarbonizacije u nekoliko sektora.
U Energetskom sporazumu iz 2016. i Klimatskom okviru iz 2017. godine, Švedska je postavila ambiciozne ciljeve, među njima i dugoročni cilj od nula ukupnih emisija do 2045. godine. Ali za postizanje tih rezultata potrebno je poduzeti i dodatne mjere, jer se ukupne emisije ugljika u Švedskoj nisu mijenjale od 2013. godine.
Na prometni sektor otpada manje od četvrtine ukupne potrošnje energije u Švedskoj, ali više od polovice njezinih energetskih emisija CO2. Švedska je postavila cilj da emisije u prometu smanji za 70 % u razdoblju od 2010. do 2030. godine.
Vlada je uvela nekoliko politika, uključujući sustav bonusa i kazni kao poticaj uvođenju novih niskoemisijskih vozila i mjerama za porast upotrebe biogoriva. Elektroenergetski sustav još je jedan važan element u energetskoj tranziciji Švedske. Ta je zemlja uglavnom dekarbonizirala svoju proizvodnju električne energije zahvaljujući ulaganjima u nuklearnu energiju, vodenu energiju i obnovljive izvore energije. Postavili su i ambiciozni cilj da do 2040. godine 100 % svoje električne energije proizvode iz obnovljivih izvora.
Jedan od ključnih čimbenika za održavanje sigurnosti snabdijevanja električnom energijom je regionalno energetsko tržište. Švedska je dobro povezana sa svojim skandinavskim i baltičkim susjedima i postala je veliki neto izvoznik električne energije. S porastom udjela energije vjetra i izdavanja zelenih certifikata o električnoj energiji, regionalna trgovina postaje još važnijom.
Skandinavsko energetsko tržište odličan je primjer kako zemlje mogu imati koristi od uže suradnje.
