Ovaj dan označava datum kada naša godišnja potražnja i potrošnja prirodnih resursa prekorači sve ono što Zemlja može proizvesti ili obnoviti u cijeloj godini. To se događa zato što u atmosferu emitiramo više ugljičnog dioksida nego što ga naši oceani i šume mogu apsorbirati, iscrpljujemo zalihe ribe brže nego što se one mogu obnoviti i siječemo šume prije no što mogu ponovno izrasti. Posljedice su ekstremno visoki toplinski valovi, nezaustavljivi šumski požari, razorne poplave i dramatične suše koje se sve češće događaju širom svijeta.
Visoko razvijene zemlje i zemlje s visokim dohotkom obično imaju veći okolišni otisak nego zemlje s niskim dohotkom ili najmanje razvijene zemlje, koje često imaju manje razvijene industrije i manje stanovništva. Zemlje visoke platežne moći te su koje najviše iscrpljuju zemljine resurse i tako ugrožavaju i ostale zemlje. Na ljestvici zemalja Katar, Luksemburg, SAD i Kanada predvodnice su ulaska u ekološki dug dug dok su Jamajka, Indonezija, Ekvador i Kuba države koje posljednje ulaze u dug. Neke nerazvijene afričke zemlje nikada ni ne uđu.
U Hrvatskoj na račun prirode živimo 148 dana, a preostalih 217 živimo na kredit. Većina biokapaciteta u Hrvatskoj su šume, oko 55 %, dok je samo 24 posto hrvatskog biološkog kapaciteta obradiva površina. Hrvatska je prvi put zakoračila u ekološki dug još 1997. godine. Iako je biokapacitet po stanovniku ostao isti dugi niz godina, okolišni otisak potrošnje ozbiljno je i iz godine u godinu rastao i zbog toga u Hrvatskoj sve ranije bilježimo ovaj dan. Danas okolišni otisak Hrvatske nadilazi biokapacitet za čak 53 %.
Iz WWF Adrija upozoravaju da je čovječanstvo potrošilo godišnje resurse u manje od osam mjeseci. U posljednjih pet godina trend se blago smiruje, no i dalje se događa presporo. Za ostvarenje cilja UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama IPCCR o smanjenju emisija ugljika za 43% do 2030. na svijetu (u usporedbi s 2019. godinom), bilo bi potrebno pomicanje Dana ekološkog duga za 19 dana svake godine tijekom sljedećih sedam godina.
Platforma Power of Possibility prikazuje postojeća rješenja za smanjenje ekološkog prekoračenja i jačanje biološke obnove poput određenih tehnologija, strategija vlada, javnih politika i najbolje prakse građanskih inicijativa i akademske zajednice.
Kada bismo globalno povećali izvore električne energije s niskim udjelom ugljika sa sadašnjih 39% na 75% pomaknuli bismo ovaj dan 26 dana kasnije dok bismo s 50% prepolovljenim bacanjem hrane dobili 13 dana, a zamjenskom planskom sadnjom drveća, dodatna 2,1 dana.
Drugim riječima, obnovljivi izvori energije u kućanstvima, proizvodnim pogonima, javnim zgradama, elektrifikacija javnog prijevoza, prilagodba klimatskim promjenama u našim gradovima i općinama dobro došli su projekti koji doprinose smanjenju ekološkog duga i čine naš život održivijim.
