Europska unija svjetski je predvodnik kada su u pitanju energetske i klimatske politike, kao i ciljevi postavljeni za dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. g. Politike su na razini EU postavljene, direktive su većinom prenesene u nacionalna zakonodavstva, no glavnina posla još mora biti odrađena, i to će se dogoditi na lokalnoj i regionalnoj razini.
Gradovi, općine i regije su u konačnici subjekti koji provode konkretne aktivnosti zadane EU i nacionalnim zakonodavstvom, osobito one vezane uz energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih izvora energije, kao i sve važnije aktivnosti vezane uz učinke klimatskih promjena. Ako nisu nužno odgovorni za konkretne aktivnosti, u najmanju ruku odgovorni su za potporu smanjenjem ili uklanjanjem administrativnih barijera i stvaranjem povoljnih uvjeta za provođenje tih aktivnosti u suradnji s tijelima nacionalne vlasti. Navedeno se manifestira kroz obvezne mehanizme, kao što su proračuni, prostorno planiranje i zoniranje, kao i kroz dobrovoljne mehanizme kao što su akcijski planovi održivog energetskog razvoja i prilagodbe na klimatske promjene ili slični akcijski planovi i strategije kojim zapravo nedostaju mehanizmi provedbe. Gradovi i i općine često se susreću s nedostatkom kapaciteta zbog nestrukturiranog procesa donošenja odluka koji bi im omogućio efikasnije provođenje primjene mjera energetske učinkovitosti i mjera prilagodbe na učinke klimatskih promjena. Te su mjere često ograničene na potpore i rezultiraju nedovoljnom vrijednošću za novac i nedostaje im dugoročnih učinaka. Dodatno, pitanja vezana uz klimatske promjene adresirana su površno, ako i toliko, osobito ona povezana s prilagodbom na učinke klimatskih promjena.
Energija i klima su široke, horizontalne teme koje utječu na brojne sektore, kao i na odluke koje se donose na svim razinama. Nedostatak usuglašavanja i komunikacije između raznih razina upravljanja i raznih sektora rezultira nedosljednošću u politikama i strategijama, planskim dokumentima nedostaje fokusa i u konačnici, neprovođenjem mjera energetske učinkovitosti i onih vezanih uz klimatske promjene kao i neadekvatnim korištenjem javnog novca.
Energetske agencije posjeduju znanja i kapacitete koje mogu i pružaju potporu, lokalnim i regionalnim vlastima u procesu energetske tranzicije i dostizanju klimatske neutralnosti. REGEA je prepoznala potrebu i pokrenula nekoliko pilot projekata. Prvi pilot projekt pokrenut je u gradu Karlovcu, u kojem se Akcijski plan održivog energetskog razvoja i prilagodbe na klimatske promjene integrira u prostorne planove. Navedeni proces podrazumijeva uvođenje energetskog zoniranja, postavljanje viših standarda za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije, strožih standarda za emisije iz sektora prometa, kao i izvršenje preostalih mjera određenih Akcijskim planom održivog energetskog razvoja i prilagodbom na učinke klimatskih promjena.
Prostorno planiranje i zoniranje idealni su alati za usklađenu primjenu mjera i omogućuju valjane alokacije budžeta u proračunima za potrebe provođenja mjera energetske učinkovitosti i zaštite klime, koji tako mogu poslužiti i kao ex-ante osnova za različite mehanizme sufinanciranja projekata.
U REGEA-i vjerujemo da će ovakav pristup dovesti do efikasnijeg korištenja resursa u svrhu provođenje energetsko klimatske vizije. Gradovi imaju potrebne kapacitete za prostorno planiranje i zoniranje. Ključ je u osnaživanju postojećih kapaciteta upravljanja za zajedničko korištenje prostornog planiranja i zoniranja. Prostorni planovi određuju fizički razvoj i korištenje određenih površina te postavljaju ograničenja za razvoj građevinskih projekata.
Integracijom aspekata energije, klime i prostornog planiranja, kao i drugih sektora (npr. promet) gradovi mogu razviti, donijeti i implementirati svrhovite strategije održivog razvoja, poduprte setom zakonskih dokumenta i aktivnosti što sve predstavlja set alata za dekarbonizaciju i prilagodbu na učinke klimatskih promjena.
Osigurati metodu planiranja koja će omogućiti gradovima da razviju kvalitetnije prostorne planove te planove zoniranja, koji prioritiziraju pitanja klime i energije, idu ruku pod ruku s brojnim EU direktivama i podupiru ostvarenje UN-ovih ciljeva održivog razvoja održivih gradova i zajednica. Tri su ključna čimbenika za uspjeh: jačanje kapaciteta lokalne i regionalne vlasti, osiguranje usklađenosti energetsko-klimatskog planiranja kroz razne razine upravljanja i kroz razne sektore te osiguranje sustavne promjene koja će osigurati dugoročnu održivost pristupa.
Uključenje aspekata energetskog i klimatskog planiranja u prostorne planove, zoniranje te u proračunske dokumente jedan je od preduvjeta koji će pomoći tranziciji prema nisko-ugljičnom društvu, energetskoj tranziciji općenito i općnito u stvaranju klimatski otpornog društva.
Autor: Miljenko Sedlar
