U današnje vrijeme ljudska potreba za mobilnošću generirala je nužnost kvalitetne javne rasvjete kako po danu putem prirodnih, tako i noću putem umjetnih izvora svjetlosti. Prema posljednjim podacima, na javnu rasvjetu otpada oko 3% ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj, najčešće je u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a njeno održavanje odnosno modernizacija financira se iz lokalnog proračuna. Samo drugačijom regulacijom (npr. upravljanje rasvjetom uz korištenje elektronskih prigušnica na svjetiljkama) javne rasvjete može se uštedjeti i do 50% energije, a sustavom daljinskog upravljanja i nadzora značajno smanjiti troškove održavanja. S druge strane, zamjena svjetiljki i prilagodba rasvjetnih tijela također može osigurati značajne uštede.
U većini jedinica lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj postoji potreba za rekonstrukcijom javne rasvjete sa svrhom poboljšanja sigurnosnih aspekata, smanjenja svjetlosnog onečišćenja te ponajviše povećanja energetske učinkovitosti i dugoročnog smanjenja izdataka operativnih troškova (trošak električne energije i održavanja). Fiskalni kapaciteti jedinica lokalne samouprave nažalost često ne dopuštaju nova zaduženja te se stoga razmatraju alternativni oblici financiranja, a sve u cilju realizacije projekta rekonstrukcije javne rasvjete financiranjem putem ušteda ostvarenih smanjenom potrošnjom električne energije (ESCO modeli financiranja).
Mogući ESCO modeli koji su trenutno dostupni za ovakvu vrstu projekata su oni putem Ugovora o energetskoj usluzi (tzv. EPC model) ili putem Javno–privatnog partnerstva (tzv. JPP model)- s obzirom na fiskalni tretman Ugovora o energetskom učinku sve češće je poželjno primijeniti ugovorni model Javno-privatnog partnerstva. Posljednjih godina za ovaj model je jasno definiran zakonodavni okvir koji regulira JPP tržište (Zakon o javno-privatnom partnerstvu, Uredba o provedbi projekata JPP-a, Pravilnik o projektima JPP-a male vrijednosti, Zakon o javnoj nabavi, Zakon o koncesijama). Naime, JPP ugovori koji su usklađeni sa pravilima Eurostata, ne smatraju se zaduženjem, odnosno alocirani su izvan javnog duga što je važno za fiskalni kapacitet jedinica lokalne i regionalne samouprave. Također treba uvažiti i ograničenje propisano zakonom o proračunu temeljem kojeg ukupan iznos JPP naknada koju naručitelj može ugovoriti iznosi 25% prihoda prethodne godine umanjeno za kapitalne rashode. Sam model JPP –a temelji se na činjenici da javni partner – naručitelj energetske usluge identificira potrebu za rekonstrukcijom i modernizacijom javne rasvjete u vidu izlaznih specifikacija kao što su npr. rasvjetljenost te propisuje standarde usluga koje treba pružatelj usluge –privatni partner isporučiti.
U JPP projektima privatni partner preuzima ulogu investitora te projektira, financira ,izvodi radove rekonstrukcije i modernizacije te održava sustav javne rasvjete u ugovornom periodu prema propisanim standardima javne usluge. Javni partner u JPP projektima ima primarnu zadaću pratiti izvršenje usluga odnosno mjeriti isporučeni standard te kao korisnik usluga prijavljivati kvarove i nedostatke privatnom partneru koji iste treba otkloniti u propisanom roku. Na kraju mjeseca, ili obračunskog perioda, radi se obračun i usklađenje naknade kako bi se ista reflektirala stvarnu kvalitetu i količinu usluge koju je privatni partner pružio. U praksi to podrazumijeva da se ugovorena naknada smanjuje ukoliko postoje nedostaci i ukoliko se isti ne otklone u propisanom roku ili ukoliko je javna rasvjete neraspoloživa, nefunkcionalna ili nije u skladu sa propisanim standardom. Za Naručitelja to znači jasnu kontrolu nad izdacima za javnu rasvjetu koji mogu samo biti manji od onih ugovorenih, ali i kontrolu i osiguranje propisanih standarda rasvijetljenosti javnih površina te standarda javnih usluga. Prema tome kompletan rizik raspoloživosti i osiguravanja definiranih standarda preuzima privatni partner, a plaćanja javnog partnera počinju tek nakon što je usluga pružena i to u obujmu i kvaliteti u kojoj je ista isporučena. Uobičajeni rok trajanja JPP Ugovora za projekte javne rasvjete kreće se od 10-15 godina, moguće i više, što ovisi o zahtijevanoj razini investicija, potencijalu ušteda i ostalim parametrima projekta.
S obzirom na kompleksnost projekata rekonstrukcije i modernizacije javne rasvjete u pogledu tehničkih, pravnih i financijskih pitanja ukoliko se isti realiziraju putem nekog od oblika modela energetskih ušteda (EPC ili JPP), vrlo je važno posjedovati specifična znanja i iskustvo u identificiranju, strukturiranju i upravljanju ovakvim projektima. Odluka kojim putem krenuti i koji od mogućih modela primijeniti (tradicionalno, EPC ili JPP) mora biti rezultat detaljnih prethodnih analiza projekta poput identificiranja rizika u projektu njihove optimalne alokacije, fiskalnog kapaciteta JLS-a, dodatnih potencijala projekta, kao što je npr.komercijalizacija .
Krapinsko-zagorska te Zagrebačka županija prepoznale su kompleksnost ove problematike te su povjerile Regionalnoj energetskoj agenciji sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) upravljanje projektom rekonstrukcije i modernizacije javne rasvjete, pod nazivom NEWLIGHT. REGEA je projektom NEWLIGHT uspješno povezala 57 gradova i općina u Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj županiji , a obuhvaćena je modernizacija 35 000 svjetiljki, investicijske vrijednosti 20 milijuna Eura, sa ciljem postizanja godišnjih ušteda na troškovima za energiju i održavanje u iznosu od 1,5 milijuna eura. U sklopu provedbe projekta NEWLIGHT, čija je priprema financirana sredstvima Europske investicijske banke putem fonda ELENA, REGEA je identificirala potrebu uspostave jasnih procedura razvoja i prijave projekta kao i razrade različitih modela financiranja na nacionalnoj razini primjenama najbolje prakse čime bi se znatno skratili vremenski rokovi pripreme i provedbe projekata rekonstrukcije i modernizacije javne rasvjete, dala jasna potpora investicijskom zamahu te uspostavilo tržište ESCO usluga u javnoj rasvjeti.
Modernizacijom sustava javne rasvjete na nacionalnoj razini (cca 1/3 javne rasvjete tijekom tri godine na cca 200 000 rasvjetnih pozicija), osiguralo bi se povećanje kvalitete i standarda javne rasvjete do razina propisanih normom HRN EN 13201 što pridonosi većoj sigurnosti dionika u prometu, zaštiti okoliša, povećanju efikasnosti sustava održavanja i upravljanja sustavom javne rasvjete te općem povećanju energetske učinkovitost. Izravne koristi primjene navedenog koncepta bile bi:
- Investicijski potencijal od 150-200 milijuna eura,
- Smanjenje emisije CO2 u količini od 5 000 tona,
- Smanjenje potrošnje električne energije u iznosu od 15 GWh,
- Smanjenje operativnih troškova za JLS , odnosno godišnje uštede preko 65%.
Neizravne koristi se reflektiraju kroz povećanje zaposlenosti (cca 3300 novozaposlenih osoba, odnosno indirektno i inducirano oko 6600 osoba), razvoj ESCO tržišta u RH kao i povećanje konkurentnosti domaćih ESCO tvrtki.
Program modernizacije sustava javne rasvjete na nacionalnoj razini trebao bi analizirati i definirati više potencijalnih modela financiranja u ovisnosti o ograničenjima koja se nameću JLS-ovima. Modeli financiranja i realizacije projekta bi se analizirali kako prema odnosu na javni dug tako i prema fiskalnim kapacitetima JLS-ova. Također, modeli bi se definirali u skladu sa najboljom EU praksom kako bi se pospješilo i povećalo financiranje dostupno iz raznih EU fondova i financijskih izvora.
Koncept modernizacije javne rasvjete na nacionalnoj razini, jednoglasno je podržan i od strane predsjedništva Udruge gradova na sjednici od 4. svibnja 2016. u Kninu, koja je u tom smislu uputila i pismo inicijative na nadležna ministarstva – MRRFEU, MINGO i MZOIP. Nacionalni program modernizacije javne rasvjete kao formalni dokument će identificirati dionike, korake i dinamiku razrade nacionalnog programa, a međusobnom suradnjom i povezivanjem će gradovi ostvariti prave učinke uvođenja navedenih mjera. Budućnost je svijetla- i to doslovno, zar ne?
