Please ensure Javascript is enabled for purposes of website accessibility

Pogled na klimatsku 2024.


Početkom 2024. g., nakon svega što se vezano uz klimatske ekstreme događalo proteklih nekoliko godina, zaista je deplasirano više govoriti o nužnosti prilagodbe i povećanju otpornosti. Ta činjenica je već svima jasna, iako postoje oni koji ju namjerno ignoriraju i guraju glavu u pijesak. No njima se zapravo ne treba baviti niti im pridavati pažnju i gubiti energiju. Životni uvjeti, na kakve smo navikli u neka sad već relativno davna vremena, mijenjaju se iz dana u dan, i to ne na bolje. Negativni učinci na svakodnevni život bit će sve češći i intenzivniji i moramo brzo pokrenuti tranziciju iz strateško-planske sfere u sferu konkretnih projekata koji će osigurati otpornost ekosustava u kojem živimo.

Europska je komisija 2022. godine pokrenula platformu Misija za prilagodbu na klimatske promjene – ambicioznu inicijativu za potporu povećanju održivosti europskih regija. To je važan korak na razini EU-a koji ima potencijal stvaranja veza i sinergija između raznih sektora, kako na razini EU-a, tako i na razini pojedinih zemalja. Uz horizontalno povezivanje dogodilo se i vertikalno pa su tako aktivnosti misije spuštene i na razinu država članica, samim time i na Republiku Hrvatsku, a lokalno taj proces podupire i koordinira REGEA. Cilj je misije poduprijeti proces povećanja otpornosti gradova i regija na klimatske promjene, a REGEA konkretno kroz rad u sklopu misije podupire nekoliko županija i gradova u njihovim naporima u izradi strateških dokumenata.

Ključni moment u 2024. godini bit će prelazak iz faze strateškog planiranja u fazu provedbe konkretnih projekata i aktivnosti jer vremena je sve manje. Nužno je razlikovati dvije glavne grupe projekata, one koji su isključivo u ulozi prilagodbe na učinke klimatskih promjena i sve ostale projekte koji nužno moraju proći proces tzv. klimatskog potvrđivanja. Projekti kojima je glavna svrha povećanje otpornosti na klimatske promjene od početka su kreirani s isključivom svrhom zaštite određene infrastrukture, neke od sastavnica ekosustava i sl. Samim time njihova je funkcija mnogo jasnija i od početka planiranja usmjerena. Za projektni je razvoj znatno zahtjevnija druga grupa, koja je i mnogo veća obuhvatom, potrebama za financiranjem i svim ostalim atributima koje obično povezujemo s projektnim ciklusom. Svi ti projekti iz druge grupe nužno moraju proći proces tzv. klimatskog potvrđivanja. Što to zapravo znači? Klimatsko potvrđivanje je proces u kojem se analiziraju glavni rizici i ranjivosti koji su posljedica klimatskih promjena, a mogu utjecati na bilo koju od sastavnica projekta. Ključni moment u ovom procesu je vrijeme kada se ti rizici uzimaju u obzir. Nužno je da se to dogodi čim ranije u procesu razvoja projekta, jer je, ako se isto radi u fazi kada već imamo glavni projekt, prekasno. Prekasno je zato što navedeni rizici moraju biti adresirani u mapama projekta kako bi pokazali na koji se način postiže održivost.

Osnovni pokretač svega prethodno navedenog je, naravno novac, i to novac Europskih strukturnih i investicijskih fondova. Europa je, mnogo prije nego mi, shvatila da svaki uloženi euro mora biti održiv. To nas dovodi do ključne činjenice, a to je da će svi infrastrukturni projekti koje ćemo željeti financirati iz strukturnih fondova morati proći proces klimatskog potvrđivanja. Taj proces će biti dosta zahtjevan, kako za upravljačka tijela, tako i za nositelje projekata, jer u sustavu je mnogo nepoznanica, ali i nespremnosti da se taj proces uopće provodi, a da o kapacitetima i ne govorimo. Najporaznije je od svega što mi o održivosti investicija i infrastrukture razmišljamo samo zato što moramo, tj. samo zato što želimo osigurati financiranje iz strukturnih fondova, a trebalo bi biti obrnuto.

U fokusu će opet mahom biti općine, gradovi i županije, kao možda i najdominantnija skupina korisnika strukturnih i investicijskih fondova. Tranzicija iz sfere planiranja i razvoja strateških dokumenata k implementaciji bilo kojeg iz one dvije skupine projekata kod njih će biti najzahtjevnija. Već spomenuta nužnost sektorske sinergije i povezivanja, kao i rušenja silosa, morat će sada, možda i više nego ikada prije, biti izražena, a složit ćemo se da to i nije najjača strana javne i lokalne uprave. Stavimo li to u kontekst nužnosti povezivanja s proračunskim planiranjem i izvješćivanjem, javne nabave i spremnosti privatnog, prije svega građevinskog sektora, da odgovori na sve zahtjeve, jednadžba se dodatno komplicira.

Godina pred nama, kada govorimo o prilagodbi na klimatske promjene i povećanju otpornosti, bit će svakako izazovna, no nada da će se brojne stvari ipak pokrenuti postoji. Sama činjenica da je velik dio problema već prepoznat, da rješenja i znanja postoje na brojnim razinama upućuje na to da možemo upravljati procesom koji će omogućiti razvoj i implementaciju održivih projekata s ciljem povećanja održivosti društva u cjelini. Nužno je samo ljudima koji imaju znanje i viziju dati mandat i odgovornost da vode proces i budu za njega odgovorni.

 

Miljenko Sedlar dipl. ing.

Voditelj odjela – Klima

 

 

image_print

Sviđa vam se naš rad?
Slobodno podijelite

Scroll to Top