Ugledni energetski portal Energetika-net.com donosi intervju mjeseca s dr.sc. Julijem Domcem, ravnateljem REGEA-a

Ovih dana naša agencija spominje se na portalu Energetika-net.com i to u rubrici Intervju mjeseca. Na pitanja o stanju u hrvatskoj energetici i investicijama u energetske projekte kao i o planovima koje REGEA ima za nadolazeće razdoblje, govori ravnatelj Agencije, dr.sc. Julije Domac.

Intervju prenosimo u cijelosti:

REGEA je iz EU fondova privukla više od 300 milijuna kuna

REGEA je sa manje od 30 zaposlenih u pet godina postala jedna od najuspješnijih energetskih agencija u Europi, mjereno prema kapacitetu privlačenja novca iz EU fondova za dobro osmišljene projekte. ‘Svaka Vlada upada u zamku da nekakvim čudnim mehanizmima podilazi stranom investitoru umjesto da se suvislo osmisli profitabilan projekt u koji će bilo tko poželjeti uložiti potrebna sredstva. Onog časa kad naši projekti budu profitabilni za građane i domaća javna poduzeća ili poduzetnike, oni će biti profitabilni i za investitore iz inozemstva’, poručuje uspješni ravnatelj REGEA-e dr. sc Julije DOMAC, dipl. ing.

Možete li reći nešto o povijesti REGEA-e te predstaviti njezin rad u proteklom periodu (projekti za osnivače/projekti na nacionalnoj razini/međunarodna suradnja)? 

 S radom smo započeli 2008. godine i do danas ostali rijedak primjer da se četiri političke jedinice u kojima su na vlasti različite političke stranke slože i odluče nešto zajedno napraviti. Inicijalna očekivanja su bila niska, međutim, vrlo brzo se pokazalo da je riječ o dobrom konceptu, koji se temelji na stručnim zaposlenicima i viziji da se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj može raditi jednako dobro kako se radi u Europi. Broj djelatnika je brzo rastao – Agencija danas broji 27 djelatnika, s očekivanjem da će nas ubrzo biti 30. Godišnji proračun Agencije do danas je u odnosu na prvu godinu porastao čak – 15 puta! Danas imamo urede u Zagrebu i Karlovcu, gdje imamo i veliki info centar za građane te u Zagorskim Selima. Počeli smo od malih projekata orijentiranih na jačanje svijesti o potrošnji energije i jačanju kapaciteta, no brzo smo došli do toga da za osnivače vodimo sve veće investicijske projekte. Tijekom 2011. proveli smo projekt rekonstrukcije škola Krapinsko-zagorske županije vrijedan 12 milijuna kuna, a prosječna energetska ušteda u tim školama je odličnih 32%. Projekte grupiramo pa sada vodimo projekt izgradnje 30 kotlovnica na biomasu u tri županije u različitim fazama izvedbe. Prvi kotao snage 200 kW ugradit ćemo u Karlovcu u travnju, gdje će se grijati poslovni blok Obrtničkog centra u Haulikovoj ulici. To je investicija vrijedna oko 300.000 kn, prva od mnogih sličnih u nizu. Uskoro počinjemo s uređenjem dvorca Bračak koji treba postati regionalni energetski centar. Ove godine smo konačno zatvorili financijsku konstrukciju od oko 28 milijuna kuna i na proljeće ćemo započeti radove na rekonstrukciji dvorca.

Da li se ugrađuje domaća oprema? 

Da, trudimo se da bude tako, naravno u okvirima zakonskih mogućnosti. Ako govorimo o projektima koji donose dodanu vrijednost onda je to bez premca naš projekt poticanja fizičkih osoba od nazivom “I ja mogu imati solarne kolektore” s kojim smo započeli 2009. u Karlovačkoj županiji, a koncept se postupno proširio u druge naše županije i širom Hrvatske. Sada surađujemo s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te kao njihov pro-bono konzultant radimo na uspostavi modela kako bi se taj projekt proširio i na nacionalnu razinu. Do sada je na našem području napravljeno više od 1.300 instalacija obnovljivih izvora, a 2010. smo započeli i s poticanjem održive gradnje, Naše analize su pokazale da se u tim projektima masovno zapošljavaju lokalne tvrtke i obrtnici, odnosno da je riječ o sjajnim investicijskim projektima. Tako je s spomenutih 1.300 instalacija generirano oko 7,3 milijuna kn prihoda od PDV-a, preko 2 milijuna kn prihoda od poreza na dobit te značajan prihod od prireza na području svih županija. Taj program je nagrađen na europskoj razini, pa je REGEA 2011. proglašena najboljom europskom energetskom agencijom – ManagEnergy 2011 Award, a 2012. smo u Berlinu u sjedištu KfW banke zajedno s našim osnivačima dobili European Solar Prize Award. Prepoznati smo na i nacionalnoj razini. Tako smo za Ministarstvo graditeljstva izradili program energetske obnove komercijalnih zgrada, radimo veliku nacionalnu konferenciju o niskoenergetskoj gradnji u Dubrovniku, te program energetske obnove u svim nacionalnim parkovima u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode. 

Dakle, famozni kotlovi na mazut u Nacionalnom parku Plitvice konačno odlaze u povijest? 

Tako je, dovršili smo analizu i izradili energetski plan za cijeli park. Ujedno savjetujemo Park pri pripremi projektne dokumentacije za zamjenu kotlovnica na mazut kotlovnicama na biomasu kao i na području financiranja ovog projekta. Za sve ovakve projekte potencijal dobivanja novca iz EU fondova je jako dobar. Ako postoji dobar projekt i kvalitetna dokumentacija novac se sigurno može dobiti. S obzirom na potencijal dobivanja sredstava mi smo podkapacitirani, ne stižemo napraviti dovoljno projekata. Da se slikovito izrazim, sa žaljenjem gledamo na sve kolače koji ostaju “nepojedeni na stolu”. Što je potrebno za dolazak do EU sredstva i koje se sve mogućnosti otvorene s obzirom na to da je Hrvatska sada članica Unije? Mi u Hrvatskoj često griješimo i živimo u nekim prošlim vremenima kada se novac dijelio ni za što i trošio nenamjenski. Treba početi razmišljati da se novac može dobiti samo za nešto konkretno, mjerljivo i opravdano, kvalitetno pripremljeno. A kad se novac dobije priča ne staje nego tek onda zapravo počinje. Projekt se mora provoditi odgovorno, dokumentirano, o provedbi se mora izviještavati, a troškovi se moraju kontrolirati i opravdati. To su ključne stvari. Mislim da naše županije osnivači to razumiju, drugi to usvajaju malo-pomalo, ali i dalje nismo tamo gdje bi trebali biti. 

Koliko ste uspješni u privlačenju novca? 

Definitivno nedostaje kapaciteta za privlačenje novca. Mi sa 30 zaposlenih imamo kritičnu masu ljudi koji znaju napisati projekte i aplicirati za a natječaje. Naš godišnji proračun je oko sedam milijuna kuna, kojima pokrivamo vlastite troškove, a lani smo osigurali sredstva i za osnivače vodili projekte vrijedne 110 milijuna kuna. Za razdoblje od osnivanja Agencije, ovaj iznos premašuje 300 milijuna kuna! Trećina naših prihoda dolazi od svih osnivača zajedno, drugu trećinu čine europski projekti i bilateralna suradnja, a ostatak prihoda ostvarujemo na tržištu, projektima koje radimo za klijente poput Svjetske banke, velikih multinacionalnih i domaćih tvrtki iz realnog sektora u druge. Kroz takve projekte učimo i vježbamo u najtežim uvjetima, a naši osnivači dobivaju vrhunske profesionalce koji su u stanju rješavati i najsloženije zadatke. Načelo rada agencije je da ne narušavamo tržište već da otvarmo nove mogućnosti i osmišljavamo posao za sve sudionike. 

Zašto u Hrvatskoj investicije u energetici stoje? Mogu li rješenje biti investitori iz inozemstva? 

Mi svi od energetike očekujemo da bude čarobni štapić, da investicije riješe sve probleme. Međutim, zaboravlja se velika istina, a to je da nitko ne investira od novca kojeg drži ispod kreveta, već da investitore prate banke. Nakon ovih pet godina iskustva ne mogu shvatiti zašto sami ne možemo raditi profitabilne, kvalitetne projekte koji će upravo zbog toga biti praćeni od financijskog sektora. Onog časa kad naši projekti budu profitabilni za građane i domaća javna poduzeća ili poduzetnike, oni će biti profitabilni i za investitore iz inozemstva. Svaka Vlada upada u zamku da nekakvim čudnim mehanizmima podilazi stranom investitoru umjesto da se suvislo osmisli profitabilan projekt u koji će bilo tko poželjeti uložiti potrebna sredstva. Nema potrebe da naši ministri idu u London ili negdje drugdje i navlače strane investitore za rukav, jer oni prate što se događa i doći će sami kad procijene da bi im se to moglo isplatiti jer vrlo dobro znaju što se događa u Hrvatskoj. 

Na primjeru HE Ombla može se vidjeti da je investitor konstatirao da projekt nije do kraja zadovoljio uvjete za financiranje… 

Bilo bi iluzorno tvrditi da je u Hrvatskoj sve savršeno. Stručna javnost je znala da je HE Ombla dvojben projekt i prije nego što je to EBRD konstatirao. Iz malo bliže perspektive smo pratili projekt bioenergane u Velikoj Gorici. Od samog početka je bilo evidentno da je projekt loše pripremljen, loše vođen i loše komuniciran. Projekt je bio i prekapacitiran – kogeneracije na biomasu takvog kapaciteta u Hrvatskoj nisu opravdane, a projekt nije imao ni lokalnu podršku. U 21. stoljeću se energetska postrojenja ne grade tako da nitko nikoga ništa ne pita. Projekt energetske učinkovitosti u obnovi zgrada javnog sektora uopće nije zaživio. 

Što je po vašem mišljenju glavni problem i koja su moguća rješenja? 

U nekim smo fazama projekta bili upitani za mišljenje o ovom konceptu. Od početka smo upozoravali da se tako ozbiljan program ne može temeljiti na energetskim certifikatima, na izbjegavanju izrade kompletne projekte dokumentacije sukladno Zakonu o građenju, na entuzijastičkim preporukama da će FZOUE financirati sve jednako i da se vlasnik objekta neće dovoljno uključiti u projekt. Dakle, pokušalo se složiti nekakav inovativni koncept koji je više iskaz dobre volje nego znanja i tehničke pripreme. U jednom času se zaključilo da se prečicom može doći do rezultata, a to nije moguće. Sve prečice na koncu koštaju više nego da se radilo u fazama i stručno. Kad smo provodili spomenutu obnovu škola, prvo smo napravili propisanu projektnu dokumentaciju, izradili potrebne analize, a tek onda tražili potrebna financijska sredstva. Ukratko – išlo se korak po korak. 

Zbog čega financiranje vezano za energetski učinak (ESCO) nema širu primjenu u Hrvatskoj – jesmo li presiromašni ili je sustav pogrešno postavljen? 

Nigdje u Europi energetski projekti obnove zgrada nisu predmet javno-privatnog partnerstva. U startu je jedna od zabluda bila da obnova fasada i elemenata u zgradi isplativa na kratki rok. Financijska isplativost se postiže na sustavima grijanja i hlađenja, na automatizaciji i promjeni ponašanja korisnika. Izmjena fasade i stolarije se neće isplatiti ispod desetak godina, to nisu projekti za ESCO tvrtke koje su poduzetnici iz privatnog sektora. Tu se pogotovo zanemarilo povezati ovu priču s ugovorom o energetskom učinku, pa mi ni danas nemamo usvojenu metodologiju za takav ugovor kojim će vezati energetska uštede s financijskim rezultatom. 

Objasnite nam malo detaljnije o kakvoj je to ugovoru riječ? 

Ugovor o energetskom učinku sklapa se između investitora i izvoditelja radova, a u njemu se definira na koji način će se vrednovati ostvarena ušteda. Zadatak resornog ministarstva je donijeti prikladnu metodologiju i poduprijeti razvoj sektora ESCO tvrtki koje tek trebaju naći svoje mjesto pod suncem. To je dosta složena, multidisciplinarna materija koja zahtijeva angažman tehničke, pravne i financijske struke. Problem je u tome što naša ministarstva ne surađuju dovoljno, pa ono što je motivirajuće za graditeljstvo nije dobro za financije, a ono što je u okolišu prepoznato, za gospodarstvo je nebitno. Moramo doći do te interakcije kako bi se rješavali složeni projekti. REGEA trenutno surađuje na projektu EESI 2020, gdje donosimo najbolju europsku praksu u projekte obnove vrtića i domova zdravlja u Gradu Zagrebu, upravo putem ugovora o energetskom učinku. Imamo dogovor s Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja da naša iskustva i znanje stavimo na raspolaganje i na nacionalnoj razini. Problem je i što je poduzetnički duh naših poduzetnika dosta nizak te se nerado upuštaju u takve inovativne koncepte. 

Interes za kvotu za fotonapon na objektima u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave bio je tri puta veći od kvote koja je postavljena na tek 2 MW. Treba li kvota za JLS biti veća? 

Evidentno je da je ta kvota premala, a Hrvatska je na začelju bilo kakve europske statistike. Mogu razumjeti argumente da se radi o uvoznoj opremi, međutim ne mogu shvatiti zašto se jedan domaći izvor energije tako uporno izbjegava koristiti, pogotovo kad se zna da naši projektanti poznaju ove tehnologije, a nekad se i ova oprema kod as uspješno proizvodila. Zašto odgovorna ministarstva ne bi svoje napore usmjerili u razvoj opreme i u tehnološki transfer? To su relativno jednostavni sustavi koji su se već radili u Hrvatskoj i to vrlo uspješno. Ne znam da li je to neki naš strah od poduzetništva jer kad nešto krene razvoj treba usmjeravati, a ne ga gasiti. Ovako sada nemamo ništa – nemamo negativnih utjecaja, ali nemamo ni pozitivnih. Mislim da je udio poticanja u cijeni energije relativno mali i da ga nitko od nas na godišnjoj razini značajnije ni ne osjeti. 

Općenito, kako gledate na nacionalnu politiku prema fotonaponu i ostalim obnovljivim izvorima energije? 

Ja nažalost, neku suvislu politiku uopće – ne vidim. Vidim niz vatrogasnih mjera, ali ne vidim sustav, znanje, ni jasnu viziju što želimo. Kada definiramo viziju trebat će definirati i male korake kako da je ostvarimo. Nikada se ne bih bojao imati hrabru i ambicioznu viziju, ravnopravnu s dobrim primjerima iz svijeta. Da sam u položaju ministra gospodarstva doveo bih za isti stol i HEP i Končar i druge naše velike tvrtke koje su još preostale i rekao im da su oni ti koji će investirati i imati koristi od poticaja. Na primjer, Elektroprivreda Štajerske u većinskom je državnom vlasništvu, a opet je uspješni investitor od Graza do Bukurešta. 

Fond za zaštitu okoliša financira projekte u energetici, no ponekad se čini da bi sredstva koja se izdvajaju trebala biti veća. Koje je vaše mišljenje? 

Tu je na djelu paradoks. Imamo uistinu sjajan koncept Fonda. Takve institucije u Europi su rijetkost, no ispada da je koncept u provedbi upao u neke unutarnje probleme uslijed loše organizacije. Zato je daleko manje učinkovit nego što bi trebao biti. Pritom mislim na tehničku službu, pravnu službu, sustav unutarnjeg odobravanja projekata koji je previše birokratiziran, tu bi se dalo unijeti dosta poboljšanja. Godišnja izviješća pokazuju da im je godišnja realizacija često ispod 50%, što je šteta u situaciji kada bi svaka investirana kuna dobro došla. 

U listopadu ste postali predsjednik europskog udruženja FEDARENE na mandat od tri godine. Što je FEDARENE i kako je uopće došlo do toga? 

FEDARENE je europsko udruženje regija i energetskih agencija koje ima 68 članova, kao što su Ile de France, grad Berlin, Abruzzo, Baskija, Katalonija, sve do vodećih europskih agencija kao što su one iz Štajerske, Gornje Austrije, Berlina… Mi smo zasad jedina članica iz Hrvatske i jedna od rijetkih iz novih zemalja članica Unije. S obzirom da je naša orijentacija od prvog dana bila aktivna suradnja s europskim partnerima, njegovali smo odgovoran odnos i kvalitetu u projektima. Uostalom, prepoznati smo i kroz europske nagrade. Članstvo u FEDARENE otvara odlične mogućnosti. Moj tim i ja u više smo se navrata sastali s europskim povjerenicima za okoliš i energiju, članovima Europskog parlamenta i dužnosnicima Europske komisije. Od nas se očekuje da sudjelujemo u donošenju europske energetske politike davanjem komentara i sugestija. 

To je izuzetno postignuće. Imam osjećaj da u Hrvatskoj postoji strah od Europe – mi je ne razumijemo i bojimo je se… 

Apsolutno. Mi smo ušli u Europu sa skepsom i manjkom ponosa i samopouzdanja. Svoje suradnike pokušam uvjeriti da smo mi ravnopravni partner, da u Bruxellesu trebamo biti ponosni da smo Hrvati i da smo dio Europske unije. Uz sve naše specifičnosti mi sve možemo razumijeti, ravnopravno sudjelovati i nemamo se čega sramiti. Svaki narod u Europi je drugačiji, ali to nosi mnoge prednosti i to je također dio Europe. Sve barijere su u glavi. 

Imate puno iskustva u kontaktima s europskom birokracijom. Kako nas doživljavaju u Europi? 

Imamo veliku prednost što smo mali narod koji bi po svemu mogao biti simpatičan. Međutim, suština Europske unije nije u simpatičnosti, kulturi i zajedničkom nasljeđu već je to gospodarsko, financije i ljudska prava. Tu su pravila jasna – treba postojati odgovornost i transparentnost. Po tome nas sude. Nitko ne dovodi u pitanje lijepu obalu i odličnu hranu. Onog časa kad prekršimo riječ ili ‘zbrljamo’ neku dokumentaciju, kada smo nedosljedni u primjeni europskih propisa tada puno gubimo i samo kroz to nas gledaju. To treba shvatiti i početi se drugačije ponašati

Izvor: http://www.energetika-net.com/specijali/intervju-mjeseca/regea-je-iz-eu-fondova-privukla-vise-od-300-milijuna-kuna-18244