Draga čitateljice, poštovani čitatelju,
Danas imamo jednu novu riječ, znate li što znači – pičvajz? Na prvi pogled zvuči kao nešto prosto, ali sviđa mi se ta riječ, nekako su je puna usta. Dežurni jeziko brižnici će sigurno kritizirati ovaj izbor, ali ja sam uvijek mislio da je jezik živa tvar koja se mijenja i širi pa me to i ne zabrinjava previše. Dakle – pičvajz! Internet nudi nekoliko tumačenja – nered, raskalašeni nered, u blažoj varijanti može označavati i urnebesan tulum. U narodu je inače opće prihvaćen kao izraz koji označava veliko sranje i nevolju koja se korištenjem samo ove jedne riječ vrlo lako objašnjava sugovorniku… Sad kad smo to definirali, zašto nam treba ovakav izraz? Kandidata i situacija je više, svuda su oko nas, ali mi se držimo energetike, ovo je energetska kolumna, to smo se davno dogovorili. E pa, meni vam naša energetika, a posebno kako se odnosimo prema planiranju i poticanju obnovljivih izvora energije izgleda kao pravi – pičvajz!
Po definiciji bi obnovljivi izvori energije trebali biti nešto sasvim pozitivno i korisno – vlastiti izvori energije kojima Hrvatska obiluje. Sunce, vjetar, biomasa, mali vodotoci, ne koriste se dovoljno, a nitko ni ne zna zašto je to tako i kada će se koristiti onoliko koliko bi trebalo. A trebalo bi – puno, najviše što je moguće! Dugo nismo imali ništa, pa smo onda prije kojih 13 – 14 godina uveli tzv. poticajne otkupne cijene iz obnovljivih izvora, čuveni feed-in. Onda smo taj sustav sustavno zapuštali, cijene su se prilagođavale projektima, a ne projekti cijenama i nekoj suvisloj nacionalnoj strategiji kako bi trebalo biti pa se sustav raspao. To su obilato koristili populistički nastrojeni političari pa su kao branili narod od zlih ekstra-profitera obnovljivaca, kao da ekstra-profita nema u plinskom sektoru, u bankarstvu i još ponegdje drugdje. U to se doba mudro zaključilo da treba sustav mijenjati te da će sve probleme riješiti tzv. premijski sustav koji se, usput, priprema već godinama. Jedan od argumenata je bio da tako rade i neke razvijene EU države, ali se zaboravilo da su one sustav mijenjale kada je tržište došlo u visoko stanje zrelosti, nakon dužeg razdoblja korištenja sustava poticane otkupne cijene, ne prije. Dakle pravi pičvajz – jedno razvališ, onda sve ukineš, ali novo ne uspostaviš… Da pičvajz bude veći, neki su (zli) obnovljivci profitirali neko vrijeme i od nekih drugih poticaja – tako se npr. bioplin poticao kroz mjere ruralnog razvoja i sl., što je meni načelno ok. Prilika je postojala – pametni su je iskoristili. Misliti i bolje planirati su trebali oni sa druge strane stola, to je uostalom njihov posao.
U isto vrijeme, nitko se nije znao ili želio baviti poticanjem obnovljivih izvora za dobivanje toplinske energije. U jednom času su to počele županije i gradovi uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i nekoliko godina se stvar dobro razvijala (u Hrvatskoj idila uvijek kratko traje, jeste li primijetili?). Taman kad je krenulo, Fond je u predizbornoj godini odlučio uzeti sve pod svoje, podigao poticaje u nebo i – razvalio sustav. Od toga se oni do danas nisu oporavili, a nama je ostao – pičvajz! Ima još takvih primjera, bez brige. Jedan od njih su i kotlovnice na biomasu koje su se u Hrvatskoj poticale u IPARD pretpristupnom programu, to se trebalo nastaviti u sklopu EU fondova. Na temelju ovih najava i radne verzije programa koja je bila javno dostupna, u nizu hrvatskih županija, gradova i općina pokrenuta je izrada projektne dokumentacije za veći broj projekata izgradnje toplana/kotlovnica na biomasu. Ipak, u konačnoj verziji Operativnog programa za ruralni razvoj ova je mjera izbrisana, a u sklopu Operativnog programa za konkurentnost i koheziju nije se predvidjela (navodno zato jer je trebala biti financirana u sklopu onog drugog programa). Pa kako biste vi to nazvali? Možda – pičvajz?
Da vas udavim još kojim primjerom? Ma nema potrebe, ionako je vani ledena kiša, a zima ne prestaje. Poanta je u sljedećem – sve ovo dalo bi se riješiti malo ozbiljnijim promišljanjem i jednostavnim planiranjem. To za malu zemlju poput Hrvatske ne bi trebalo biti teško, treba samo malo znanja, iskrene brige za nacionalni interes i nešto ozbiljnoga rada. A netko bi trebao dojaviti i nadležnom ministru da je Niskougljična strategija za Hrvatsku, ujedno najbolja energetska strategija koju smo ikada imali, već napravljena i da skuplja prašinu u ladici. A sve što bi sad trebalo napraviti je jednu ozbiljnu tablicu mjera, iznosa i projekata i primiti se posla da ju provedemo u djelo. A pičvajz neka bude samo na tulumima, tamo mu je i mjesto, a malo više veselja nama bi samo koristilo.
