Novi zakon najavljuje kraj dosadašnje prakse tzv. neto mjerenja, što će u mnogim slučajevima imati izravan negativni utjecaj na isplativost ulaganja u obnovljive izvore energije. Što to konkretno znači prosječnim kućanstvima koja žele proizvoditi vlastitu električnu energiju putem sunčanih elektrana možete vidjeti u nastavku ovog teksta.
Što se do sada primjenjivalo?
Do sada su kućanstva s integriranim sunčanim elektranama imala mogućnost da se na kraju svakog mjeseca obračuna razlika između preuzete i predane električne energije. Ova neto razlika (netiranje) bila je osnova za obračun mrežarine, naknada i konačnog računa za potrošnju. Ako je u pojedinom mjesecu bilo više energije predano nego potrošeno, višak se prenosio u sljedeći mjesec – mreža je u tom smislu funkcionirala gotovo kao virtualna baterija. Otkupna cijena, zakonski definirana, bila je fiksna bez obzira na količinu predanih viškova električne energije u mrežu.
Nova praksa obračuna viškova električne energije
Novi zakon ukida sada netiranje. Umjesto obračuna razlike, sada se svaki kilovatsat (kWh) preuzet iz mreže naplaćuje prema tarifnom modelu korisnika, dok se za svaki kWh predan u mrežu dobiva zakonom propisana naknada. Spomenuta naknada više nije fiksna nego je uveden dinamični model definiranja cijene otkupa u odnosu na omjer predane i primljene električne energije na način da što više energije se preda u mrežu, to je otkupna cijena manja.
Ta naknada dobivena otkupom viškova električne energije se potom odbija od ukupnog iznosa računa, ali više ne postoji izravno kompenziranje između utrošene i proizvedene energije (ne umanjuje se osnovica za obračun opskrbe, mrežarine i naknada). Na taj način svi troškovi (uključujući mrežarinu i naknade za obnovljive izvore) obračunavaju se na puni iznos preuzete energije, bez obzira na to koliko je energije korisnik proizveo i predao natrag u mrežu.
Kako to utječe na isplativost ulaganja u sunčane elektrane?
Do sada su kućne sunčane elektrane često bile dimenzionirane prema godišnjoj potrošnji (zbroju svih kWh koje jedno kućanstvo utroši u jednoj godini), bez pretjerane brige o dnevnim ili mjesečnim oscilacijama u potrošnji. Za kućanstva koja tek planiraju svoje sunčane elektrane ova praksa dimenzioniranja prema godišnjim potrebama umanjit će isplativost ulaganja. Naime, višak proizvedene energije, koji se više ne „čuva” u mreži, korisnik će prodavati po nižim otkupnim cijenama, a sve preuzeto iz mreže plaćat će po punoj cijeni. To znači da će elektrane koje isporučuju značajan udio proizvedene energije u mrežu postati manje isplative, dok će optimalno dimenzionirane elektrane (uz baterijsku pohranu) koje veliki udio energije troše u trenutku proizvodnje i dalje biti financijski atraktivne (sa periodima povrata ispod 10 godina).
Što se preporučuje kućanstvima koji planiraju ulaganja u sunčane elektrane?
- Optimizacija veličine elektrane – buduće sunčane elektrane moraju biti projektirane i izvedene na način da se proizvodnja planira prema dnevnim i sezonskim profilima potrošnje. U suprotnom, sunčana elektrana će proizvoditi previše viškova, a sukladno novim pravilima obračuna, vlasnici istih neće dobiti zadovoljavajuću financijsku kompenzaciju.
- Ugradnja baterijskih sustava – sve dostupnije rješenje (u financijskom smislu) jest baterijska pohrana koja omogućuje pohranu viškova električne energije proizvedene tijekom razdoblja niske potrošnje te korištenje pohranjene električne energije u trenucima kada je to potrebno. Osim ove primjene, moguće je i istu baterijsku pohranu koristiti za punjenje tijekom noći, u niskoj tarifi, kako bi se pohranjena električna energija koristila u jutarnjim satima kada sunčana elektrana još nije dostigla svoju maksimalnu proizvodnju kroz dan.
- Odabir hibridnih inverterskih uređaja – sunčana elektrana za jednu od najvažnijih komponenti ima inverterske uređaje koji pretvaraju istosmjernu električnu energiju proizvedenu u fotonaponskim modulima u izmjeničnu električnu energiju koja može biti iskorištena za potrebe kućanstva. Dok konvencionalni inverteri pretpostavljaju jedan „ulaz“ struje, i to onaj iz fotonaponskih modula, hibridni inverteri imaju mogućnost spajanja i baterijskih sustava te predstavljaju nužnu komponentu ukoliko se gleda budućnost. Bitno je projektirati ove invertere bez obzira da li baterijsku pohranu kupujete odmah ili nakon nekoliko godina. Naknadna integracija baterija u klasične sunčane elektrane relativno je skupa (obvezuje zamjenu običnih invertera sa hibridnim izvedbama).
Postoji li rješenje za viškove energije osim prodaje viškova opskrbljivaču?
Osim spomenute baterijske pohrane, novi zakon uvodi i model dijeljenja energije. Korisnik koji ima sunčanu elektranu primjerice na kući za odmor može sada višak proizvedene energije koristiti na drugoj lokaciji – primjerice, u stanu u kojem živi te obrnuto. Ključni uvjet je da se radi o istom vlasniku (isti OIB), a na svu poslanu električnu energiju na drugu lokaciju vlasnik neće plaćati cijenu opskrbe, već isključivo mrežarinu i naknade. Može se zaključiti da ovaj model može također utjecati na logiku projektiranja sunčanih elektrana na način da se sunčana elektrana može dimenzionirati za potrebe svih obračunskih mjernih mjesta u vlasništvu jedne fizičke osobe (tj. koja glase na isti OIB). Također, novi zakon dodatno potiče razvoj energetskih zajednica, ali i uključivanje građana kao proizvođača-potrošača u tržišne modele električne energije. No za sada je potrebno pričekati jasnije upute od strane donositelja zakonodavnog okvira kako bi ovaj model dijeljenja energija u potpunosti stupio na snagu.
Zaključno
Novi zakon ne označava kraj kućnih sunčanih elektrana, ali ih prilagođava novim tržišnim i tehničkim uvjetima za koja smo znali da dolaze. Buduća ulaganja zahtijevat će promišljeniji pristup, precizno projektiranje i eventualno kombiniranje s baterijskim pohranama i drugim oblicima fleksibilnosti. Time se otvara novo poglavlje u kojem će kućanstva biti više nego samo potrošači – postaju aktivni dionici elektroenergetskog sustava. Očekuje se kako će u bliskoj budućnosti opskrbljivači kućanstvima sa sunčanim elektranama i baterijskom pohranom nuditi posredno sudjelovanje na veleprodajnim tržištima električne energije, čime će omogućiti da kućanstva prodaju viškove energije kada je energije skupa (viša financijska korist) ili ju kupuju (troše, pohranjuju u baterije ili svoje elektro vozila) kada je ona povoljnija.
tim odjela Energija
