Razgovarali smo sa ravnateljem Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske dr.sc. Julijem Domcem povodom 10 godina rada Agencije.

REGEA je 13. lipnja proslavila svojih prvih 10 godina rada. Tim smo povodom razgovarali s ravnateljem dr.sc. Julijem Domcem, koji je priču o Regionalnoj energetskoj agenciji Sjeverozapadne Hrvatske pokrenuo i pokazao da se i u Hrvatskoj uz puno truda i predanosti i te kako može.

1. REGEA u posljednjih 10 godina – raditi na području obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti prije deset godina i danas?

Razlika je ogromna. Prije 10 godina tzv. čista energija je još bila samo dodatak i ukras tzv. konvencionalne energetike, obnovljivi izvori često su se nazivali alternativnim izvorima energije. Danas su obnovljivi izvori postali mainstream – obnovljivi izvori energije su cjenovno konkurentni, a sve više i jeftiniji od fosilnih goriva. U zadnjih 10 godina instalacija fotonaponskih panela pojeftinila je 4 do 5 puta! Cijena investicije u energiju vjetra u zadnjih 4 godine smanjila se za više od 30%. To su jako velike promjene. U ovom sektoru zaposleno je više od milijun ljudi u Europi i on privlači veća ulaganja od brojnih drugih sektora, a europski je uvoz fosilnih goriva smanjen za 16 milijardi eura. U Europskoj uniji novi kapaciteti su uglavnom, čak 90% obnovljivi. Sve više se koristi pojam energetska tranzicija koji znači prelazak na niskougljično gospodarstvo što uključuje i 100%-tno korištenje obnovljivih izvora energije. Pitanje može li elektroenergetski sustav biti potpuno na obnovljivim izvorima i da li se to isplati, postaje potpuno suvišno – sve više država i regija to je naprosto, već napravilo. Danas je elektroenergetski sustav sedam država u potpunosti (ili vrlo blizu) na obnovljivim izvorima energije – ovi šampioni su Island i Paragvaj (100%), Costa Rica (99%), Norveška (98,5%), Austrija (80%), Brazil (75%) i Danska (69,4%). Na 100% ili čak više od toga su i gusto naseljene europske regije kao npr. Schleswig-Hostein u Njemačkoj, ali i Quebec i Britanska Kolumbija u Kanadi. Prognoze kažu da će udio obnovljivih do 2040. godine u Njemačkoj prijeći 75%, u Meksiku 80%, a u Italiji i Brazilu čak i 95%.

2. Osnovani ste od strane tri županije – Zagrebačke, Karlovačke i Krapinsko – zagorske županije te Grada Zagreba u kojima uglavnom vladaju različite političke opcije. Kako to uspijevate pomiriti, jer ste po tom pitanju zasigurno jedni od rijetkih koji nisu samo uspjeli pronaći zajednički jezik već i ujediniti različite političke opcije i provesti strateške investicijske projekte?

U 10 godina rada, kod nas se politika nikad nije miješala u struku, čak bi se usudio reći da je najčešće politika struku slušala. Upravno vijeće koje je sastavljeno od predstavnika svih osnivača pa tako i od različitih političkih opcija uvijek je sve odluke donosilo – jednoglasno. Danas su i česti primjeri zajedničkih projekata dvije županije, više gradova i općina i slično bez obzira na političku opciju. Tako mora i biti i to bi trebao biti dobar model i za Hrvatsku. Tek onda kad razdvojimo struku i politiku, možemo očekivati bolje dane. Politički konsenzus se može postići samo onda kada projekte izabere i pripremi – struka. Jednom kad su projekti tako pripremljeni, onda više nema filozofiranja, stručnjaci rade svoj posao, političari se bore za vlast i samo je pitanje sreće, dinamike projekta ili političke mudrosti koja će garnitura rezati vrpcu na otvaranju projekata. Ali jedna će rezati sigurno! A kod nas – ne reže niti jedna jer se ponavlja uvijek ista dinamika. Svaka nova garnitura bira svoje projekte, onda u jednom času netko primijeti da bi se mogla napisati i neka strategija kako bi projekti našli svoje uporište. Obrni, okreni i već se polako nađemo pred kraj mandata. I onda priča krene iznova. A projekti često ostaju samo – želje.

3. Jedna od gorućih tema na razini EU je energetska tranzicija. Gdje je Hrvatska u toj priči, je li svjesna prednosti i mogućnosti energetske tranzicije? Koliko je sama javnost senzibilizirana za teme koje u prvom redu znače njima, a to je smanjenje troškova, veći životni komfor, jačanje gospodarstva, a time i novih radnih mjesta?

Sigurno je da raste svijest javnosti, poduzetnika i nevladinih udruga. Malo sam još zabrinut za svijest u samoj državnoj upravi, zasada mi je teško zamisliti ministra nadležnog za energetiku da aktivno zagovara temu energetske tranzicije, ali i to se mora uskoro dogoditi. Mi u Hrvatskoj i dalje diskutiramo da li je bolje trošiti i američko-arapski plin (projekt LNG), a ne samo preprodavati ruski plin, a ekološke štete saniramo vlastitim novcima. Sunce i vjetar ostavljamo turistima za doživljaj i ugođaj, a novac od poticaja za obnovljive izvore usmjeravali smo malom broju, uglavnom stranih privatnih poduzetnika umjesto da od toga profitiraju građani i državne energetske tvrtke. Ali bit će bolje uskoro. Energetska tranzicija europski je i globalni trend pa je čak ni mi nećemo moći zaustaviti. Svjetlo uvijek na kraju pobjeđuje tamu.

4. Rođendani su idealna prilika za osvrnuti se, sumirati rezultati, ali i pogledati na učinjene greške i propuste. Što biste vi svrstali pod vaše i koje su najveće prepreke koje vam i danas stoje na putu?

Sigurno smo radili puno grešaka. Ali grešaka se ne treba sramiti, na njima treba učiti. U strateškom smislu mislim da nismo imali većih grešaka, osobno mi je žao da nismo još i ranije počeli povezivati digitalnu infrastrukturi i energetsku učinkovitost. Tako i danas, u 21. stoljeću, naši objekti (npr. škole i domovi zdravlja) većinom nemaju daljinsko (satno) očitanje potrošnje energije što je preduvjet pravog gospodarenja energijom, nego očitavamo i analiziramo mjesečne račune za potrošenu energiju. Ovo je sigurno jedan od prioriteta za budućnost, ali to su teme kojima se ravnopravno bave i razvijenije zemlje u Europskoj uniji.

Od prepreka i dalje postoji manjak znanja, razumijevanja i kapaciteta državne uprave – treba nam administracija koja je učinkovitija, odgovornija, uspješnija, ali i bolje plaćena i motivirana. Moramo naučiti da državne institucije – ministarstva, službe i ustanove moraju biti servis i najveći saveznici podjednako i poduzetnicima, i znanstvenicima pa tako i energetskim agencijama.

5. Nerijetko čujemo rečenicu kako politika ne pita dovoljno struku. Zašto je po vašem mišljenju to tako i tko je kriv u tom odnosu?

To je naprosto posljedica sustava u kojima smo živjeli. Prvo je stoljećima umjesto nas mislio neki manje ili više dobar car, poslije je to bila partija i dobri vođa. Nemamo tradiciju demokratskog razmišljanja, komuniciranja i donošenja odluka, ali to nije specifičan problem vezan za energetiku. Problem je doduše ponekad u energetici još veći zato što se naši projekti pripremaju, često grade, ali uvijek traju duže od jednog političkog mandata. Zato je situacija kad politika ne sluša struku najčešće – fatalna. Tada nema investicija ili su one promašene, troškovi za društvo puno su veći nego bi trebali biti, a poznata je i ona stara – najskuplja je ona energija koje nema.

6. 800 milijuna kuna projektnih investicija, više od 40 provedenih EU projekata čime je ostvareno više od 400 milijuna bespovratnih EU sredstava – zapanjujući rezultati. Što biste od svih provedenih i onih projekata koje tek provodite istaknuli kao ključne, kojima se najviše ponosite, kojima ste probili led u jednoj zemlji kao što je Hrvatska i u kojoj je sigurna jedino nestabilnost?

Uvijek se lijepo prisjetiti svojih projekata – oni su naša djeca. Posebno sam ponosan na prvu i zasada jedinu općinsku toplanu na biomasu u Hrvatskoj u općini Pokupsko, ali i na projekt NEWLIGHT. Riječ je o pionirskom projektu kojim se pripremila velika investicija u rekonstrukciju javne rasvjete u čak 57 gradova i općina sjeverozapadne Hrvatske, a naš tim je razvio praktički sve – metodologiju energetskih pregleda, natječajnu dokumentaciju za različite načine financiranja od kojih će se neki po prvi puta primijeniti u Hrvatskoj. Sjajan je osjećaj vidjeti dovršeni i realizirani projekt – nešto izgrađeno, nešto opipljivo i konkretno. Ponosim se da smo prvi u Hrvatskoj pokrenuli program poticanja obnovljivih izvora energije kod građana – ovim programom obuhvaćeno je čak 10.000 kućanstava. Uvijek ću pamtiti kada smo prvi puta dovršili program rekonstrukcije škola – sjajan je osjećaj kad vas ravnateljica ili ravnatelj škole uvjeravaju kako je sada u školi toplije, koliko se manje plaća za energente… Ili kad ne platite kavu u nekom gradu jer vam kažu – znamo tko ste, vi ste zaslužni da je rasvjeta u školi moje kćeri sada puno kvalitetnija. Uvijek se trudimo da naši projekti imaju i širu dimenziju – na primjer naš kotao na pelete u Karlovcu omogućio je stipendiju jednoj djevojčici bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Meni puno znači i da zapošljavamo tridesetak mladih djelatnika i da je svima njima omogućena edukacija po izboru i njihovim sklonostima – doktorati znanosti, tečajevi stranih jezika, usavršavanja, certifikati itd. Važno je samo da uče i napreduju.

7. Vi ste od nedavno i u radnoj skupini za donošenje nove nacionalne razvojne strategije do 2030. godine. Možemo li se nadati da će ovaj put stvari biti isplanirane bolje i na vrijeme? Koje su vaše ključne preporuke?

Moram priznati da mi se jako sviđa slogan pod kojim radimo – Hrvatska kakvu želimo. To je ključ i dobar početak, a zasada se čini da su radne grupe sastavljene interdisciplinarno i od uvaženih stručnjaka. Metodološki bi smjer izrade energetskog dijela Strategije trebalo vezati uz EU smjernice i trendove, dakle – energetska učinkovitost na prvome mjestu, maksimalno korištenje energije iz obnovljivih izvora i pružanje poštenih uvjeta i uključivanje potrošača (kao proizvođača energije). Sve preporuke i strateške projekte bih promatrao i u kontekstu mogućnosti financiranja u sljedećim EU financijskim omotnicama. To je naravno dvosmjerni proces jer treba Strategiju prilagođavati mogućem iz domene financiranja, ali i temeljem Strategije utjecati na definiranje omotnice za buduće razdoblje.

Što veći naglasak bi stavio na potrošače i mogućnost proizvodnje i prodaje vlastite električne energije iz obnovljivih izvora energije, to je za Hrvatsku ujedno i mjera poticanja ulaganja, osiguranja izvora prihoda ranjivim skupinama (dakle socijalna i demografska mjera) i prilika za razvoj malog poduzetništva i obrta. Prelazak na čistu energiju bi promatrao i poticao kao priliku za razvoj inovacija i znanosti, ali i prilika za pametne ulagače te stvaranje prilika za povećanje konkurentnosti industriju koja nam je ostala.

8. Iza vas su brojne nagrade i priznanja. Prošle godine vaš projekt NEWLIGHT koji se bavi rekonstrukcijom javne rasvjete u 57 gradova i općina svrstan je u 25 najboljih investicijskih projekata na razini EU. Taj isti model preslikala je Irska, ista ona Irska u koju mnogi Hrvati odlaze tražeći bolju budućnost, a Hrvatska je postavila brojne prepreke da se projekt uopće realizira. Kako komentirate tu činjenice kako smo nerijetko sami sebi najveći neprijatelji?

Ovo je žalosna činjenica i ovo moramo popraviti. Projekt NEWLIGHT koji spominjete je zaista sjajan. Povezati 57 gradova i općina i doći do investicije od 130 milijuna kuna, koristiti bespovratna sredstva za pripremu iz europskog fonda ELENA i pri tome otvoriti mogućnost privatnom kapitalu za investiranje u partnerstvu s gradovima, investicije projektirati na način da se koristi inovativni mehanizam – ugovor o energetskom učinku je objektivno jako, jako dobro. Jasno je da će projektom profitirati javni sektor – troškovi javnih proračuna gradova i općina smanjit će se značajno barem na dvije stavke – potrošnja energije i održavanje javne rasvjete i više bi novaca trebalo ostati za druge namjene, za sve ono što bi se i inače trebalo financirati iz javnih proračuna. Zato mi je fascinantno bilo saznati npr. da su nekim gradonačelnicima i načelnicima neki postojeći održavatelji javne rasvjete nudili platiti penale odustajanja od projekta samo kako se ništa ne bi radilo Prevedeno – samo kako se ne bi smanjio trošak javnih proračuna i kako ne bi više novaca ostalo za škole ili zdravstvo, nadarene učenike ili siromašne.

Žalosno je i da naši građani ne uživaju u blagodati koju nam je dana i bez naše prave zasluge – energiji Sunca koje imamo u izobilju. S obzirom na sve do sada viđeno, a posebno u zadnjih 10 godina, činjenica da je energija Sunca danas dostupna i isplativa i bez posredovanja i bez sudjelovanja državnog aparata mene silno veseli. To je možda i jedini način da u nečemu uspijemo. Jer, opet nažalost, u razvaljivanju državnih institucija, nacionalnih sustava poticaja i kojekakvim nepodopštinama na štetu općeg dobra i javnog interesa – od nas nema uspješnijih. I to je jedna od tema koje me brinu za loših dana, ali ako to ne popravimo uskoro, ubrzo se više nećemo ni trebati truditi…

9. Obnovljivi izvori su sve dostupniji i sve jeftiniji. Nedavno ste u svojoj kolumni pisali kako HEP na godišnjoj razini ostvaruje prihode od 2 milijarde kuna. Zašto onda nedostaje investiranja upravo u obnovljive izvore energije?

Ova je konstatacija nažalost točna ako promatramo Hrvatsku, ali na globalnoj razini investicije u tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora već nekoliko godina predstavljaju najveći dio investicija u energetski sektor.

Po definiciji bi obnovljivi izvori energije trebali biti nešto sasvim pozitivno i korisno – vlastiti izvori energije kojima Hrvatska obiluje. Sunce, vjetar, biomasa, mali vodotoci, ne koriste se dovoljno. Dugo nismo imali ništa, pa smo onda prije kojih 13 – 14 godina uveli tzv. poticajne otkupne cijene iz obnovljivih izvora, tzv. feed-in. Onda smo taj sustav sustavno zapuštali, cijene su se prilagođavale projektima, a ne projekti cijenama i nekoj suvisloj nacionalnoj strategiji kako bi trebalo biti pa se sustav raspao. To su obilato koristili populistički nastrojeni političari pa su kao branili narod od zlih ekstra-profitera obnovljivaca, kao da ekstra-profita nema u plinskom sektoru, u bankarstvu i još ponegdje drugdje. U to se doba mudro zaključilo da treba sustav mijenjati te da će sve probleme riješiti tzv. premijski sustav koji se, usput, priprema već godinama. Jedan od argumenata je bio da tako rade i neke razvijene EU države, ali se zaboravilo da su one sustav mijenjale kada je tržište došlo u visoko stanje zrelosti, nakon dužeg razdoblja korištenja sustava poticane otkupne cijene, ne prije. Dakle pravi nered – jedno razvališ, onda sve ukineš, ali novo ne uspostaviš…

U isto vrijeme, nitko se nije znao ili želio baviti poticanjem obnovljivih izvora za dobivanje toplinske energije. Paradoksalan primjer je da je prije ulaska Hrvatske u EU bilo poticaja za male toplane na biomasu iz pretpristupnih fondova, a nakon ulaska nadležno ministarstvo je donijelo odluku da nam takvi poticaji iz strukturnih fondova ne trebaju. Ukratko, da bi bilo znatnih investicija u obnovljive izvore potrebno je stvoriti stabilno poticajno okruženje, što mi nismo napravili. I zato investicija ima premalo u odnosu na potencijale.

Nisu to jedini naši problemi, nažalost. HEP je svojedobno s omalovažavanjem gledao na vjetroelektrane i propustio investicijsku priliku stoljeća. To je po meni posljedica kobne kombinacije nedostatka znanja i postavljanja uprava isključivo po liniji političke podobnosti. To je uvijek pogubno za investicije.

10. Uz sve nabrojane projekte vodite i crowdfunding platformu koja jedina radi isključivo za javne ustanove – dječje vrtiće i škole I koja kao takva jedina ne naplaćuje nikakvu proviziju. Do sad ste ih proveli 6 i sakupili preko 400 000 kn. U planu vam je i crowdfunding investing – možete li nam objasniti o čemu je riječ?

Crowdinvesting ili crowdfunding odnosno grupno financiranje predstavlja alternativan pristup financijskim sredstvima za projekte koji se putem specijaliziranih internetskih platformi predstavljaju široj javnosti. Koncept nije nov, dapače, i seže još iz vremena 19-og stoljeća kada su građani New Yorka u nedostatku javnih sredstava grupno financirali postavljanje Kipa slobode. Može se zaključiti kako je dobrih ideja oduvijek bilo, ali ih je također oduvijek pratio i nedostatak novca. Prva crowdfunding platforma uspostavljena je u SAD-u davne 2003. godine dok danas postoji gotovo 2000 specijaliziranih platformi s konstantnom tendencijom rasta. Rast broja platformi pratio je i razvoj sustava poticaja za podupiratelje kampanje pa tako danas imamo platforme koje se temelje na donacijama, nagradama, pozajmljivanju novca ili vlasničkim udjelima u poduzeću ili udjelima u dobiti

Razvoj crowdfunding industrije bio je munjevit čemu svjedoči konstantan porast obujma poslovanja na platformama – od skromnih 530 milijuna u 2009. godini do 25 milijardi dolara u 2015. godini. Naših do sada 400.000 kuna odnosilo se na fasadu vrtića u Pregradi, pametne ploče za školu u Rijeci, školske ormariće, kuhinjsku opremu, uređenje školskih prostorija i tome slično. Ove godine se na globalnoj razini očekuje se da će crowdfunding po prvi put premašiti investicijski obujam fondova rizičnog kapitala koji su se donedavno smatrali najvažnijim izvorom financiranja za nove projekte (tzv. start-up kompanije). Nedavno se u Križevcima se složila grupica pametnih i ambicioznih mladih ljudi i u nekoliko dana sakupila 230.000 kn za solarnu elektranu 30 kW na krovu jedne javne zgrade. Iz tog ulaganja, svojim ulagačima, kroz 10 godina planiraju vratiti uloženo s 4,5% godišnje kamate. Tako nešto niti u jednoj banci u Hrvatskoj nećete dobiti.

11. Kakvu energetsku strategiju Hrvatska treba?

Jasno je da strategija mora biti – konkretna, jasna i sažeta. Upravo onakva kakva treba biti da bi se definirali najvažniji ciljevi i stvorili uvjeti da se oni ostvare. Koliko pamtim, Hrvatska je u sada dvadeset i sedam godina postojanja vidjela svega dvije, možda dvije i pol energetske strategije. Naravno da hrvatska energetska strategija mora biti i niskougljična, želimo li ne zaostati za Europom i svijetom u energetskoj tranziciji. Takva jedna je zapravo i napravljena, samo su je do sada čak tri ili četiri vlade propustile donijeti. Osobno mislim da je niskougljična strategija koja je još uvijek negdje u ladicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike najbolja energetska strategija koja je ikada napravljena.

Zbog svega toga eventualna buduća energetska strategija treba više biti akcijski plan kako provesti ključne strateške projekte i okvir kojim će se u obzir uzeti strateški dokumenti gradova i županija koje oni izrađuju temeljem preuzetih dobrovoljnih obveza iz europske inicijative Sporazum gradonačelnika ili temeljem zakonskih obveza. Višerazinsko upravljanje jedan je o ključnih europskih prioriteta u energetici.

12. Hrvatska predsjeda EU 2020. godine. Jeste li uključeni u pripremi, jesu li krenule i možemo li se nadati uspješnoj prezentaciji zemlje i projekata drugim zemljama članicama?

Predsjedanje EU je velika prilika za svaku zemlju članicu i trebalo bi se ozbiljno pripremiti. Prilika je to za nametnuti teme koje su nama važne i u svakom smislu iskoristiti prednosti članstva u EU. Kao član Političkog odbora EU Sporazuma gradonačelnika imam prilike razgovarati s ministrima nadležnima za energetiku zemalja koje predsjedavaju, ali zasada nemam informacija da li se i kako se za predsjedanje pripremamo. Bez obzira na tekuće političke krize i prioritete, ovom bi se pitanju trebalo dati pozornost koju zaslužuje i tu bi trebali biti složni i vladajući i opozicija. Nada umire zadnja – ja se i dalje nadam da ćemo se dobro pripremiti.

13. Vi u drugom mandatu predsjedate Europskim udruženjem FEDARENE – udruženjem koje okuplja regije i energetske agencije s uredom u Bruxellesu, a osnovano je još davne 1990. godine. Kako može Hrvat postati prvi u Bruxellesu?

Iznimno sam ponosan da predsjedam tako uglednim europskim udruženjem i to već u drugom mandatu. Za malu zemlju poput Hrvatske je svakako važno da u EU ima i ljude na čelnim mjestima, iako po logici statistike to ne može biti veliki broj. Siguran sam da moj prvi izbor ne bi bio moguć da nije bilo odličnih rezultata i projekata koje naša Agencija postiže.

Pogled u Europu obično nudi optimistične priče. Parlament francuske regije Provence-Alpes-Côte d’Azur (PACA) u prosincu prošle godine je donio smjernice za smanjenje potrošnje energije za 50% uz istovremeno povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za 10 puta (!), a sve u cilju postizanja pokrivanja 100% svojih energetskih potreba iz obnovljivih izvora do 2050 godine. Nešto prije učinio je slično i parlament politički nestabilne Katalonije, pretpostavivši tako globalnu i nacionalnu dobrobit tekućim političkim (ne)prilikama, a dokument koji to definira zove se – Nacionalni pakt za energetsku tranziciju! Možete li tako nešto i zamisliti u Hrvatskoj?

14. Kakva je općenito percepcija Hrvatske u Europskoj uniji?

Uvijek mislim da može biti još bolja,  ali mislim da je puno važnije pitanje od toga kako nas drugi percipiraju, pitanje kako mi sami sebe percipiramo te kako i gdje vidimo svoju ulogu u EU. Mislim da kolektivno kao narod moramo razvijati samopouzdanje i samopoštovanje pa će nas onda i drugi poštovati. Moje osobno iskustvo na temelju sudjelovanja u preko 40 EU projekata je da je razmjena znanja, ideja, najboljih primjera i prakse s kolegama iz drugih energetskih agencija širom EU jedan od najvrednijih aspekata EU projekata. Sigurno mogu ustvrditi da mi kao energetska agencija ne bi bili ni približno toliko uspješni bez toga i da smo jako velik broj ideja za nove projekte i nove aktivnosti dobili upravo kroz takvu razmjenu znanja i ideja.

Ja sam odrastao u vremenima kada je Hrvatska kao samostalna država bila jako daleki i samo (nedo)sanjani pojam. Sjećam se još uvijek i noći kada je Hrvatska postala dio Europske unije i s Trga nosim slike koje nikada neću zaboraviti. Sa svojim suradnicima pokušavam u Europi biti uz bok najboljima. Biti u Europi za mene znači biti – slobodan, ponosan i najbolji. Treba se potruditi da budemo dostojni i svoje prošlosti i svoje budućnosti.

15. Rođendan ne bi bio rođendan da vam ne postavimo pitanje – REGEA u idućih deset godina?

Agencija sigurno može i treba još rasti, svi mi još možemo učiti. Energetika se brzo razvija i godine pred nama donose velike promjene. Tu je naša uloga jasna – trebamo omogućiti da se u Hrvatskoj primjenjuju pametna rješenja i da energetska tranzicija ne ostane samo pojam nego da postane realnost. Budućnost energetike je energija koja je dostupna svugdje i potpuno je ili uglavnom obnovljiva. Budućnost je – niskougljična, bez obzira na izazove koji su pred nama. Nikada prije obnovljivi izvori energije nisu rasli ovako brzo i to je trend koji je nemoguće zaustaviti. Naši automobili postat će skladišta energije, a mnogi od nas bit će i potrošači i proizvođači energije. Tu znanje postaje presudno – znanje koje ćemo trebati imati da ne (po)ostanemo samo zemlja u koju se bogati dolaze odmarati. U sljedećih deset godina puno će se toga promijeniti, promjene se događaju sve brže, a ja se mogu samo nadati da ćemo biti na visini zadatka koji će se pred nas postaviti.