Trebamo li se stalno podsjećati da nam je gotovo pola države pokriveno šumama i da je šuma (ili bi to barem trebala biti) jedna od najvećih vrijednosti koje hrvatski narod posjeduje? 

Na 4. energetskoj konferenciji o biomasi u hotelu Westin u Zagrebu, okupilo se danas preko 200 stručnjaka koji će raspraviti najnovije tehnologije za preradu drvne i šumske biomase, iznijeti pozitivne primjere projekata proizvodnje sječke, iverja, briketa i peleta iz drvnog i šumskog ostatka, kao i projekte kogeneracije odnosno proizvodnje električne i toplinske energije iz drva. 

Kad spominjemo biomasu, danas mislimo na potpuno automatizirane kotlove i peći na pelete koji se korisniku dovoze cisternama, na male, srednje i velike toplane koje griju cijela naselja ili male gradove, a mislimo i na kogeneracijska postrojenja u drvnoj industriji. Sve to tema je o kojoj se u Hrvatskoj piše i govori, koju se analizira i razvija puno godina, nešto se malo i napravilo, ali još uvijek puno, puno premalo.

Teško je i ne povući paralele s ostalim obnovljivim izvorima – energijom vjetra, Sunca i hidroelektranama. Jedino biomasa ostaje vječita Pepeljuga među obnovljivim izvorima energije i stalno je tu negdje pred vratima, samo što nije, nikako da krene. Uspješno korištenje biomase leži u malim projektima, u velikom broju korisnika i u dobroj organizaciji. Tu nema brzog bogaćenja i velikih profita, ali ima mogućnosti za rad i za blagostanje čitavih hrvatskih regija koje su danas bogate šumom i malo čime drugime. U projekte biomase treba ulagati godinama, ali se onda i prinosi mjere u desetljećima.