U EU postoji oko 3.400 zadruga za obnovljive izvore energije koje su u vlasništvu građana. Ovi socijalno inovativni igrači na tržištu preokrenuli su cjelokupni dosadašnji pristup komunalnih poduzeća kako bi širili kulturu energetske tranzicije.
María Regidor suvlasnica je mini-hidroelektrane u Španjolskoj, koja proizvodi dio električne energije koja se pruža stanovnicima regije Kastilje i Leóna. Jedna je od oko 1.800 članova Energétice, zadruge osnovane 2015. godine, koja se bavi opskrbom energije putem obnovljivih izvora i nudi usluge samopotrošnje i energetske učinkovitosti uglavnom na području Valladolida.
“Želimo raditi stvari drugačije”, kaže ona. “Cilj nam je biti pošten i transparentan. Naše su energetske tarife, na primjer, jednake za sve naše klijente i uglavnom su niže od onih koje trenutno predlažu velike tvrtke. ” Osim sudjelovanja na sastancima sa stručnjacima i radnim skupinama o određenim temama, članovi Energétice sazivaju se i za njezinu glavnu skupštinu koja se održava dva puta godišnje. “Energija je nešto što nam je svima potrebno za život, poput hrane i vode. Stoga mislim da bi svima trebalo dopustiti da sami donose odluke i imaju svoj glas na ovom polju ”.
Veće društveno sudjelovanje i prelazak s centralizirane na decentraliziranu proizvodnju energije neki su ključni elementi takozvane “energetske demokracije”: koncept zasnovan na uključivanju građana i novim modelima upravljanja, čiji je cilj širenje procesa donošenja odluka na više aktera.
“Iako imamo drugačiji pravni status, slični smo zadruzi”, kaže Iban Lacoste, voditelj fotonaponskih projekata u I-ENER-u, civilnom društvu sa sjedištem u Baskiji fokusiranom na proizvodnju električne i toplinske energije. „Cilj nam je pomoći lokalnom razvoju i omogućiti građanima sudjelovanje u projektima obnovljive energije. Sve koristi koje dobivamo od marketinga zelene električne energije reinvestiraju se u nove inicijative. Jednom kada kupite udio I-ENER-a, stječete pravo na jedan glas, bez obzira na to koliko uložili. Štoviše, budući da Baskija ima snažan kulturni identitet, naši dioničari znaju da ulažući u naše projekte ulažu u našu regiju. ”
Zadruge za obnovljive izvore energije temelje se na dobrovoljnom i otvorenom sudjelovanju i u zajedničkom su vlasništvu građana koji su uglavnom lokalno orijentirani. Zahvaljujući tim karakteristikama, oni igraju presudnu ulogu u rastu projekata socijalnih inovacija i obnovljivih izvora energije.
Eleanor Denny profesorica je ekonomije na Trinity Collegeu u Dublinu u Irskoj i istraživačka partnerica SocialRES-a, europskog projekta usmjerenog na poticanje socijalnih inovacija i razvoj novih obrazaca suradnje između zadruga za obnovljive izvore energije, platformi za grupno financiranje i agregatora. “Ako je zajednica angažirana i ima udio u projektu, njezino sudjelovanje može olakšati prihvaćanje samog projekta i povećanje korištenja obnovljivih izvora energije”, objašnjava ona. “Uz to, u usporedbi s komunalnim tvrtkama koje samo kažu: ‘Želimo učiniti ovo ili ono radi zarade novca’, zadružni se projekti mogu identificirati i s lokalnim zahtjevima i određenim potrebama.”
Eleanor Denny provela je istraživanje u deset zemalja EU-a, kao i u Velikoj Britaniji i SAD-u, o aspektima ponašanja u suradnji s energetskim zadrugama. Otkrilo je da investitore više privlače fotonaponski, a ne projekti povezani s ikorištavanjem energije vjetra te da posebno cijene veće smanjenje CO2.
Istraživanje je također istaklo da se zadrugari razlikuju od šire javnosti i po nizu sociodemografskih karakteristika. “Oni su općenito stariji i lijevo nastrojeni, imaju veće prihode i stupanj obrazovanja, puno jaču brigu za okoliš, a razlikuju se i u svom energetskom ponašanju: članovi zadruga vjerojatnije posjeduju električno vozilo i teže aktivnije kontrolirati svoju potrošnju energije”, kaže.
