Ako ovo čitaš za osamnaest godina, onda je REGEA već napunila 36 godina. Iskreno, nadam se da još uvijek postoji. U Hrvatskoj nikad ne treba uzimati zdravo za gotovo da će institucija preživjeti toliko dugo. Ako postoji, onda imam nekoliko molbi.
Prva je jednostavna. Nemoj se zaljubiti u vlastite uspjehe. Najveća opasnost za organizacije nije neuspjeh. Najveća opasnost je uvjerenje da su pronašle konačnu formulu uspjeha. Ako u tekućoj godini radiš sve jednako kao što si radio godinu prije, nešto si jako pogriješio. Onoga dana kada pomisliš da znaš sve odgovore, prestani voditi REGEA-u.
Svijet će se promijeniti više nego što danas možemo zamisliti. Umjetna inteligencija vjerojatno će pisati većinu analiza bolje od nas. Možda će projektirati zgrade, optimizirati mreže i voditi energetske sustave. Nemoj se boriti protiv toga. Iskoristi to najbolje što možeš, ali nemoj ni povjerovati da ljudi više nisu važni. Jer nikada nismo bili uspješni zato što smo imali najbolji Excel.
Uspjeli smo zato što smo znali okupiti ljude oko dobre ideje. To se neće promijeniti.
Druga molba. Uvijek zapamti da REGEA nije osnovana zbog projekata. Projekti su samo alat. REGEA je osnovana zato što smo vjerovali da se stvari mogu promijeniti. Ako jednog dana postanemo organizacija koja samo provodi projekte, piše izvješća ili administrira fondove, onda smo izgubili smisao svog postojanja. Naš posao nikada nije bio samo upravljati projektima.
Naš posao je bio mijenjati stvarnost.
Treća molba. Čuvaj ljude. Ozbiljno. Čuvaj ih više nego zgrade, više nego budžete i više nego europske projekte. Natjeraj ih da te razumiju i nikada nemoj od njih odustati. Kada sam pogledao unatrag na prvih osamnaest godina REGEA-e, shvatio sam da se zapravo ne sjećam većine projekata, natječaja i ugovora. Sjećam se ljudi. Sjećam se kolega koji su ostajali duže kada je trebalo završiti projekt. Sjećam se partnera koji su vjerovali u ideju kada nitko drugi nije vjerovao. Sjećam se gradonačelnika koji su bili dovoljno hrabri riskirati.
Institucije grade ljudi. Ne zaboravi to.
Četvrta molba. Nemoj dopustiti da Hrvatska ponovno postane energetska kolonija. Možda će tada ovisnost imati neko novo ime. Možda neće dolaziti iz Budimpešte. Možda neće dolaziti iz Washingtona. Možda će dolaziti iz Pekinga, Silicijske doline ili iz nekog podatkovnog centra kojeg danas još nema. Ime nije važno. Princip je uvijek isti. Jednu ovisnost nikada nemoj zamijeniti drugom. Energija je ključ slobode.
Energetska suverenost Europe ostat će važna i za osamnaest godina. Možda čak važnija nego danas. Ako REGEA tada još uvijek pomaže gradovima i građanima da proizvode vlastitu energiju, budu otporniji i slobodniji, onda radiš dobar posao.
Peta molba. Ostani europski. Ponekad će Europa biti spora. Ponekad frustrirajuća. Ponekad će izgledati kao da ne zna kamo ide. Ali ne zaboravi da je Europa jedna od rijetkih velikih političkih ideja koja je nastala iz želje za mirom, suradnjom i zajedničkom budućnošću. Velike ideje je teško slijediti, ali mi smo odrasli zajedno s Europom.
Mnogo toga dugujemo upravo ideji slobodne i sigurne Europe.
Šesta molba. Povremeno izađi iz ureda. Prošeći gradom. Slušaj ljude. Razgovaraj s ljudima. Ako ljudi ne razumiju ono što radiš, onda to ne radiš dobro. Posjeti školu koju ste obnovili prije dvadeset godina. Sjedni na kavu s nekim tko nema pojma što je energetska tranzicija. Tamo ćeš naučiti više nego na deset konferencija.
I za kraj. Ako jednog dana pomisliš da je sve previše komplicirano, sjeti se kako je sve počelo. Jedna mala regionalna agencija u iznajmljenom stanu na zagrebačkoj Trešnjevci. Nekoliko ljudi. Puno entuzijazma. Vrlo malo novca. I jedna pomalo luda ideja da Hrvatska može bolje.
Možda je upravo to najvažnija lekcija prvih osamnaest godina. Pročitaj uvijek iznova onu – Ako nešto možeš sanjati, možeš to i napraviti. Velike stvari rijetko tako i počinju. Počinju snovima. A onda dođu ljudi dovoljno hrabri da ih pokušaju ostvariti.
Čuvaj REGEA-u, ali još više od toga, čuvaj vjeru da je moguće. Jer sve ostalo počinje upravo od toga.
Želim ti sreću, ponekad će ti i to trebati.
Julije
U Zagrebu, 13. lipnja 2026.
