Konferencija, kojoj je prethodio jednodnevni masterclass o osnovama tržišta električne energije i baterijske imovine, dao je jasnu poruku: baterijski sustavi pohrane više nisu dodatak elektroenergetskom sustavu, već postaju jedan od njegovih ključnih stupova.
Navedeno je zaključeno na temelju tri glavna razloga: rast potražnje za električnom energijom, promjena udjela obnovljivih izvora energije u energetskom miksu te tržišna cijena baterijskih sustava pohrane.
Rast potražnje za električnom energijom
Nakon godina stagnacije, europska potrošnja za električnom energijom na godišnjoj razini raste kao posljedica elektrifikacije prometa, grijanja i industrije. Ovdje nije riječ o kratkoročnom ciklusu, nego o sustavnoj zamjeni fosilnog goriva električnom energijom. U ovom procesu skladištenje električne energije pruža temeljnu ravnotežu elektroenergetskog sustava.
Promjena udjela obnovljivih izvora energije u energetskom miksu
Godina 2025. ostat će zapamćena kao prva u kojoj su vjetroelektrane i sunčane elektrane u Europskoj Uniji proizvele više električne energije nego elektrane na fosilna goriva zajedno. Ta granica prijeđena je tiše nego što bi se očekivalo, ali njezine posljedice nisu tihe. Porastom udjela obnovljivih (varijabilnih) izvora energije elektroenergetski sustav Europske Unije ulazi u fazu u kojoj se elektroenergetska mreža ne može adekvatno uravnotežiti koristeći postojeće mehanizme i tehnologije. Bez efikasne fleksibilnosti elektroenergetskog sustava, daljnje povećanje udjela obnovljivih izvora energije tj. njihova integracija nosi sve veća tehnička ograničenja do te mjere kako se mogu i zaustaviti ti procesi.
Tržišna cijena baterijskih sustava pohrane
Cijene baterijskih sustava skoro već desetljeće značajno padaju, okvirno oko 20 % godišnje, a istodobno se na veleprodajnom tržištu električne energije šire rasponi između najjeftinijih i najskupljih sati, često s podnevnim negativnim cijenama. U takvoj situaciji baterijski sustavi pohrane predstavljaju optimalnu tehnologiju koje se mogu koristiti za različite poslovne modele, od sudjelovanja na tržištu uravnoteženja, odgode isporuke električne energije u mrežu do arbitraže (laički: kupi jeftino električnu energiju, a prodaj ju skupo). Drugim riječima, ono što je donedavno bila prilika postalo je provjeren posao.
Osvrt na razvijenije elektroenergetske sustave (Nizozemska)
Prema viđenome na konferenciji, situacija elektroenergetskog sustava u Nizozemskoj je već u onoj fazi u koju Republika Hrvatska tek ulazi. Tehnička studija mrežnog operatera TenneT predviđa do 9 gigavata velikih baterija do 2030. godine, a glavni problem više nije pronaći kapital i projekte, nego mogućnost mreže za integracijom.
Nizozemska želi izgraditi mnogo baterija i obnovljivih izvora, ali postojeća mreža nema dovoljno raspoloživog kapaciteta (hosting kapacitet) da ih sve prihvati, stoga tisuće megavata projekata danas čeka u redu za svoje priključenje. Rješenje na ove probleme dijelom donosi novi Zakon o energiji, koji od početka 2026. godine omogućava dijeljenje istog priključnog mjesta za do četiri korisnika tj. na jednoj točki spoja na mrežu mogu biti proizvodnja, potrošnja, skladištenje i pretvorba električne energije. Dodatno, uvedeni su vremenski i blokovski ograničeni transportni ugovori (TDTR i TBTR), kojima operator mreže nudi i do 60 % niže pristojbe u zamjenu za pristanak da se priključak povremeno ograničava. Co-location, odnosno zajednički razvoj obnovljivog izvora i baterije na istoj lokaciji i iza istog priključka, iz iznimke je tako postao pravilo.
Na strani generiranja prihoda opstaju samo oni operateri koji znaju kombinirati više tržišta istovremeno: dan-unaprijed, unutardnevno tržište, tržište uravnoteženja, a od nedavno i u europskim platformama balansiranja PICASSO i MARI. Drugim riječima, pojedinačno tržište više ne može osigurati isplativost projekta, nego isključivo kombiniranje više izvora prihoda, tzv. revenue stacking, postalo je minimalni uvjet bankabilnosti. Po istom principu je sve više projekata strukturirano kroz dugoročne tolling ugovore, tj. ugovore kojima vlasnik baterijskog sustava daje drugoj strani pravo na korištenje tog baterijskog sustava (kapaciteta baterije) u zamjenu za ugovorenu financijsku naknadu. Na taj način donosi se sigurnost prihoda nužnih za financiranje.
Ipak, ni Nizozemska nije imuna na zastoje u daljnjoj integraciji obnovljivih izvora energije i baterija zbog ograničenja u prostoru, decentraliziranom izdavanju dozvola, otporu lokalne zajednice i slično.
Hrvatska je trenutačno na početku puta kojim Nizozemska već ubrzano prolazi. Kapaciteti obnovljivih izvora energije i baterijskih sustava pohrane rastu brže nego ikada, nacionalni energetski i klimatski ciljevi postaju sve ambiciozniji, a projekti potaknuti Nacionalnim planom oporavka i otpornosti ulaze u fazu u kojoj će se uskoro susresti s poznatim ograničenjima: kapacitetom mreže, priključenjima i potrebom za fleksibilnošću. Strukturni pomaci, drugim riječima, ne čekaju nikoga.
Glavne poruke konferencije
Iz Amsterdama se za Hrvatsku mogu izvući barem četiri jasne pouke.
- Regulatorni okvir za baterijske sustave pohrane mora biti spreman prije nego što zagušenje mreže postane sustavni problem, a ne nakon toga.
- Mrežne tarife trebaju nagrađivati fleksibilnost jer priključak po istoj logici i istoj cijeni neće biti održiv model za sve tipove energetske imovine.
- Zajednički razvoj obnovljivih izvora i baterija iza istog priključka (co-location) treba postati zadana opcija, a ne iznimka, kako bi se postojeća mrežna infrastruktura koristila što učinkovitije.
- Bankabilnost projekata, primjerice baterija, raste s brojem tržišta na koja imaju pristup.
Naposljetku, nizozemsko iskustvo sa sporim izdavanjem dozvola na lokalnoj razini pokazuje da su županije, gradovi i općine jednako važni akteri tranzicije kao i resorna ministarstva.
Upravo je tu prostor za REGEA-u i druge regionalne energetske agencije: u povezivanju europskih okvira, nacionalne provedbe i konkretnih projekata u prostoru.
Zaključno: skladištenje energije više nije rasprava o tome je li potrebno. Pitanje je samo hoćemo li ga graditi planski, dok još imamo vremena, ili reaktivno, kada pritisak na mrežu, tržište i investicije postane cijena propuštene pripreme.
