Poštovani čitatelju, draga čitateljice,
Muči me jedna teška dilema, moram to podijeliti s vama. Iako će u trenutku vašeg čitanja, za mene ova noćna mora vjerojatno već završiti, sada je to vrlo aktualno. Radi se o – zapošljavanju. Zapošljavanje novih djelatnika uvijek je važan i uzbudljiv trenutak. Trema je s obje strane, napetost se osjeća u zraku. S jedne strane su – potencijalni zaposlenici, njih je uvijek više nego što možete primiti. U situaciji kakva je u Hrvatskoj trenutno, radno mjesto postaje pravi zgoditak pa je zato jasna želja, nervoza, ponekad nažalost i očaj. S druge strane – poslodavac je uvijek zainteresiran dobiti stručnog, motiviranog i sposobnog djelatnika, ljudi su ključ uspjeha svakog poslodavca. U ustanovama poput naše, kada uvodimo novu praksu u Hrvatsku, kada provodimo brojne europske projekte i sve što radimo temeljimo na znanju, izbor najboljeg mogućeg djelatnika također je presudno važan. Teško mi je i opisati taj dobar osjećaj kada se na razgovoru za posao prepozna odličan kandidat. Radi se tada o obostranom zadovoljstvu, to su obično ugodni razgovori koji se dugo pamte pa se poslije i prepričavaju. Pokaže li se i poslije procjena s razgovora dobra i izabrani kandidat zaista ispuni očekivanja s razgovora, a zahtijevano u natječaju pokaže u praksi, zadovoljstvo je ogromno i – obostrano. Zaista je sjajno i motivirajuće biti u mogućnosti birati svoje suradnike i truditi se izabrati najbolje – ljude s kojima se poslije može zajedno učiti i od kojih se može učiti, tada svi napredujemo.
Ovaj puta smo objavili čak tri natječaja. Biramo voditelja projekata, administrativnog referenta (tajnicu, reklo bi se jednostavno) i glasnogovornika. Zapravo tražimo troje krasnih ljudi, stručnih i motiviranih koji će voljeti raditi i htjeti učiti. Tim je iznad svih, a od njih troje, jedan će provoditi projekte – dakle, računati, opisivati, tražiti rješenja… Drugi će pomagati s papirima (njih se ne da nažalost izbjeći), brinuti da je sve dokumentirano i pohranjeno, pošta napisana i poslana, a gosti lijepo primljeni. Treći treba sve ono što se napravilo pokazati javnosti i pomoći da se dobre vijesti i dobar glas čuju sve dalje. U današnjem globalnom svijetu, to je itekako potrebno.
Tu sad počinju problemi. Izabrati najbolje kandidate baš je težak posao. Došlo je stotinu životopisa, treba ih pročitati, izabrati pa onda razgovarati, promišljati, možda razgovarati još malo… Odgovornost je velika – pogrešna odluka teško opterećuje svakog poslodavca, a posebno malu agenciju, nije to jednostavno. A onda dolaze – preporuke. Odozgo, odozdo, od prijatelja i poznatih, od nadređenih i partnera. Uvijek mi se sviđa ona – pogledaj barem dobro taj i taj životopis… Pa naravno da ću dobro pogledati sve životopise, to je u mom interesu. Biramo ljude s kojima ćemo poslije provoditi više vremena nego s obitelji, odlaziti na put, strahovati, boriti se i nadati. Oglušiti se na preporuku u Hrvatskoj najčešće znači stvoriti neprijatelja, a udovoljiti se ionako svima – ne može. A zašto bi uopće i trebalo biti tako? Zašto ne bismo jednostavno birali – najbolje?! Možda i neke od onih koji inače napuštaju Hrvatsku, razočarani u domovinu, život i svijet… Nema ova zemlja i ovo društvo napretka dok ne počnemo na natječajima birati najbolje i samo najbolje, to je posve sigurno. Tako ćemo mi postupiti i na ovom natječaju bez obzira na sve. Treba raditi ono u što vjerujemo, ideali postoje da bismo ih slijedili. A sve dobronamjerne i ovim putem molim – dozvolite da se izaberu najbolji, uostalom i oni su nečija djeca, rođaci, susjedi. Sve ostalo duboko je pogrešno, svaka je preporuka – korak unazad.
Veselim se inače novoj godini. Osim što će noćna mora natječaja biti iza nas, radit ćemo nove i uzbudljive projekte, organizirati skupove, natjecati se u Hrvatskoj i EU. U ovom optimizmu želim vam svima sretan Božić i sve najbolje u novoj godini, zdravlja ponajviše, a za ostalo se pobrinimo sami. Promičući prave vrijednosti i pomažući najbolje, tako je uvijek najsigurnije.
Julije Domac
