Moja domovina, naš svijet

Uvijek mi je bila draga i posebna ta pjesma – Moja domovina. Do neki dan sam je uvijek slušao s pomiješanim osjećajima. Ponos je bio jedan od tih osjećaja, ponos zbog ostvarene želje i načina na koji smo došli do naše države. Tuga je bio drugi osjećaj, tuga zbog korupcije, ortačkog kapitalizma i klijentizma, tuga zbog propuštene prilike. I evo opet, 29 godina poslije, pjevamo s prozora Moju domovinu, ponosimo se našim ministrom Vilijem i zdravstvenim djelatnicima i usprkos svim strahovima, sanjamo jednu bolju Hrvatsku.

Nisam baš ni siguran da je pravi trenutak za ovakvu kolumnu. Velika ljudska tragedija događa se upravo – Italija, Francuska i Španjolska mrtve mjere u tisućama, a Europska unija se ne pokazuje onako solidarna i čvrsta kako bismo željeli. Ali naprosto moramo razmišljati o budućnosti, previše je toga na kocki, previše straha, previše nade za našu i za buduće generacije. Koliko će loše biti u zdravstvenom i ekonomskom smislu tek ćemo vidjeti, ali lako bi moglo biti da će se na globalnoj razini mrtvi brojiti u stotinama tisuća, a gubici u milijardama. Velika financijska kriza iz 2009. uzrokovala je pad globalnog GDP-a za 2,9%, prognoze za ovu krizu su još puno gore. Kineski nacionalni ured za statistiku zabilježio je da je u siječnju i veljači njihova proizvodnja pala za 17%, a izvoz za 19%. U isto vrijeme, većina europskih država zatvorilo je svoje granice, većina zrakoplovnih kompanija otkazalo je preko 90% svojih letova, broj nezaposlenih u SAD je premašio 3,2 milijuna što je nezabilježeno u novijoj povijesti.

Što se za to vrijeme događa u svijetu energije? Globalna potražnja pada, to je i očekivano u situaciji u kojoj smo u borbi s virusom sve nakratko zaustavili. Pada i cijena nafte, čak i puno više nego što bi se to očekivalo, zemlje izvoznice nafte su ozbiljno zabrinute. Obnovljivi izvori zrelija su industrija nego ikada prije, već se nekoliko zadnjih godina u njih ulaže osjetno više nego u fosilne izvore. Obnovljivi izvori energije postaju naprosto manje rizična investicija od nafte, plina ili ugljena pa kao takvi još više i još brže privlače čak i one investitore koje nemaju nikakvu posebnu dobru volju ulagati u čiste ili zelene projekte. U isto vrijeme Kina gradi najveću tvornicu fotonaponskih panela na svijetu, kapaciteta nevjerojatnih 60 GW, Vijetnam je već krajem 2019. dostigao 5 GW, a Čile očekuje dostići 10 GW instalirane snage obnovljivih izvora energije u listopadu 2021. godine. Čini se da naftne kompanije ulaze u desetljeće u kojem će masovno prelaziti na proizvodnju čiste energije – španjolski Repsol već je krenuo tim putem, BP upravo kreće. Očekivano ili ne – europski čelnici redom izjavljuju da je zelena agenda jedina neupitna u cijelom ovom kaosu koji nas okružuje, a da će se prelazak na čiste i obnovljive izvore u EU u doba nakon virusa samo još ubrzati. Tu se rađa i nada – svijet može nakon svega postati bolji…

I kako sada spojiti moju domovinu i naš svijet? Svaka kriza je uvijek i prilika. Ogroman je problem Hrvatske da se ne reformira, na mjesto stojimo već desetljećima. Ovu je paradigmu hitno potrebno mijenjati, tekuća kriza je ogromna, ali je ogromna i prilika za promjenu. Hrana, energija, zdravlje, IT i promet, ne nužno samo ovi i ne nužno tim redom, ali to su sektori u kojima Hrvatska treba bolje i treba veliki zaokret. Domet IT-ja pokazao se u trenutku u provedbi nastave na daljinu, u spajanju malih OPG-ova i krajnjih potrošača, zašto sada ne i u spajanju proizvođača iz obnovljivih izvora i potrošača energije? S nekoliko pametno osmišljenih pa još hrabro vođenih projekata možemo otvoriti vrata za novih 1500 MW iz fotonaponskih elektrana pa onda još i investicijama u distribucijsku mrežu i u skladištenje energije. Eto nam barem 2 milijarde eura nužno potrebnih investicija, ali i čiste energije koju ćemo sami koristiti ili izvoziti. Slično možemo i trebamo napraviti i u zdravstvenoj infrastrukturi, u IT-iju, u svim ostalim prije navedenim sektorima. Širokopojasni internet? Da naravno, ali kao jedan veliki investicijski projekt za cijelu Hrvatsku, a ne razmrvljen po 21 županiji. Sve to može se i treba financirati pametnom kombinacijom javnog i privatnog novca, EU fondova i poduzetnika, ne više javnim novcem, toga ionako nećemo imati. Znam da zvuči utopistički, ali kolumna i nije forma za detaljnu znanstvenu razradu. Hrvatskoj, ali i svijetu treba promjena ideje o  gospodarskom razvoju, treba nam novo zeleno gospodarstvo koje više nije gospodarstvo koje je samo sebi cilj i u kojem se sve mjeri kratkoročnim profitom. Hrvatskoj i svijetu treba gospodarstvo koje je i socijalno i okolišno održivo i koje je u funkciji rasta društvenog kapitala i gospodarstva blagostanja. Takvo gospodarstvo bit će puno otpornije na velike pandemije i na globalne krize, to je gospodarstvo 21. stoljeća! To bi bilo za početak, a u Hrvatskoj bi još bilo ključno postići i uključenost, pravednost i materijalnu sigurnost za sve građane. Zato mjere za preživljavanje krize o kojima se zadnjih dana toliko priča moraju biti samo početak. Ovo je naša druga prilika ma kako se teško na početku činilo. Imamo drugu priliku i ako se ponovo dogodi da i ovo zagadi korupcija i stranački ili plemenski nepotizam, mislim da nas sljedeći puta više definitivno neće biti dovoljno da zapjevamo Moju domovinu. Vrijeme je za drugačije razmišljanje, vrijeme je za promjene.

dr. sc. Julije Domac