Energetske zajednice nude mogućnost zajedničkog investiranja građana, poduzetnika i javnog sektora u različite projekte s područja energetike, omogućujući im da postanu aktivni sudionici energetske tranzicije, a da pritom izravno „osjete“ koristi poput anjih izdataka za energiju, povećanja ugode stanovanja i rada i čišći okoliš. Osnovni cilj energetskih zajednica nije ostvarivanje financijske dobiti već je njihova prvotna svrha pružiti okolišnu, gospodarsku ili socijalnu korist zajednice za svoje članove ili za lokalna područja na kojima energetska zajednica djeluje.
U Hrvatskom zakonodavstvu postoje dva osnovna tipa energetskih zajednica: energetske zajednice građana (EZG) koje su definirane Zakonom o tržištu električne energije (NN 111/2021, 83/2023, ZOTEE) i zajednice obnovljivih izvora energije (ZOIE) i njihov svojevrsni podskup, potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički, definirane Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 138/21, 83/2023, ZOIEiVUK).
U Hrvatskoj, EZG je pravna osoba upisana u registar EZG kod Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA-e) za obavljanje odgovarajuće energetske djelatnosti koja je pod kontrolom članova ili vlasnika udjela, a čiji su članovi/vlasnici udjela, između ostalog, JLS, fizičke osobe, mikro i mala poduzeća i čije je mjesto stanovanja, poslovnog nastana ili poslovnog prostora na području Republike Hrvatske. EZG može sudjelovati u proizvodnji, opskrbi, potrošnji, agregiranju, skladištenju energije, uslugama energetske učinkovitosti ili uslugama punjenja za električna vozila ili pružati druge energetske usluge te ona djeluje na temelju Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija (NN 121/2014, 114/22).
ZOIE može proizvoditi, trošiti, skladištiti i prodavati obnovljivu energiju, između ostalog ugovorima o kupnji obnovljive energije te može dijeliti obnovljivu energiju koja je proizvedena u proizvodnim jedinicama u njegovom vlasništvu. ZOIE može biti pravna osoba koja je utemeljena na otvorenom i dobrovoljnom sudjelovanju, neovisna i pod stvarnim nadzorom dioničara ili članova smještenih u blizini projekata obnovljivih izvora energije kojih je ta pravna osoba vlasnik ili ih ona razvija, čiji su dioničari ili članovi fizičke osobe, mala i srednja poduzeća ili JLRS te čija je prvotna svrha pružiti okolišnu, gospodarsku ili socijalnu korist zajednice za svoje dioničare ili članove ili za lokalna područja na kojima djeluje, a ne financijska dobit.
Potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički su skupina koja se sastoji od barem dva potrošača vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički i koji su smješteni u istoj zgradi ili stambenom kompleksu, pod uvjetom da se priključuju na niskonaponski vod zajedničke srednjonaponske distribucijske trafostanice. Odluku o sklapanju ugovora o samoopskrbi u višestambenoj zgradi s opskrbljivačem donose suvlasnici zgrade na temelju minimalno natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima te se između članova suvlasničke zajednice određuje osoba ovlaštena za sklapanje ugovora.
U nastavku su na primjeru suvlasnika višestambene zgrade objašnjene različitosti triju modela energetskih zajednica.
Suvlasnici višestambene zgrade koji žele zajednički investirati u sunčanu elektranu na krovu svoje zgrade, to mogu napraviti kao potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički, na temelju minimalno natpolovične većine glasova koja se računa po suvlasničkim dijelovima te se između članova određuje osoba ovlaštena za sklapanje ugovora. U teoriji, procedura bi za ovaj slučaj zajednice trebala biti jednostavna, te ne zahtijeva osnivanje nove pravne osobe, već samo ključ dijeljenja i odabir ovlaštene osobe, a ostatak procedure bi trebao biti istovjetan uobičajenom postupku za samoopskrbu. Kako je to omogućeno tek izmjenama i dopunama Zakona u srpnju 2023., još nema podataka o uspješno realiziranim projektima.
Ako krov višestambene zgrade zainteresiranih suvlasnika nema dovoljnu raspoloživu površinu za pokrivanje vlastite potrošnje električne energije svih zainteresiranih suvlasnika, tada oni mogu uložiti u sunčanu elektranu na nekom od susjednih objekata koji raspolaže krovom većim od vlastitih potreba (ili više njih). U tom slučaju potrebno je osnovati ZOIE čiji član/vlasnik udjela će osim suvlasnika, minimalno biti i vlasnik objekta na koji se postavlja sunčana elektrana. Izmjenama i dopunama zakona iz srpnja 2023. uvedena je obveza registracije za energetsku djelatnost ZOIE, no ona još uvijek nije definirana relevantnim podzakonskim okvirom, te nije u potpunosti jasno kako se u tom segmentu provodi postupak osnivanja ZOIE.
Treća je opcija osnivanje EZG-a ako se, osim proizvodnje obnovljive energije, suvlasnici žele baviti i drugim područjima kao što su npr. skladištenje energije ili punjenje električnih vozila i dr., ili se žele povezati s članovima koji nisu u neposrednoj blizini. Tada je potrebno osnovati novu pravnu osobu neprofitnog karaktera, a koja je temeljena na dobrovoljnom i otvorenom sudjelovanju.
Iako je pozitivan i značajan iskorak napravljen uvođenjem energetskih zajednica u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo, postoji znatan prostor za daljnje uklanjanje administrativnih barijera.
Tako je npr. za EZG potrebno oformiti udrugu ili zadrugu, uz razrađen statut i ostale segmente sukladno Zakonu (upis u relevantne registre i dr.). Potrebno je uspostaviti upravljačku i operativnu strukturu, koja uključuje i vođenje knjigovodstva, otvaranje poslovnog računa te prikupljanje 2.655 EUR. Potom je potrebno pokrenuti proces registriranja za obavljanje energetske djelatnosti EZG-a pri HERA-i, koji, za što je potrebno uplatiti i dodatnih 1.000 EUR. Osim toga, EZG mora uspostaviti internetsku stranicu, poslovni prostor te ostale stručne i tehničke kapacitete, od kojih je posebno važno istaknuti obvezu da EZG ima stalno zaposlenu osobu temeljem ugovora o radu. Da bi se zadovoljili svi uvjeti, za male i srednje projekte, kakvih bi trebalo biti najviše kad su u pitanju energetske zajednice, nije moguće osigurati isplativost investicije. Osigurati sredstva za jednu zaposlenu osobu investicijom u npr. sunčanu elektranu od 65kWp, nije moguće. Dokazivanje stručne, tehničke i financijske sposobnosti za male projekte u kojima su primarni vlasnici udjela/članovi fizičke osobe, mali i mikro poduzetnici te predstavnici javnog sektora, izazovno je te često i neostvarivo.
Također, Zakon prepoznaje potrebu i obvezu tzv. ključa dijeljenja unutar energetske zajednice, no ujedno, nadležna tijela trenutačno ne raspolažu potrebnim softverom. Trenutačno je u pripremi nekoliko projekata energetskih zajednica s jednostavnim, tzv. statičkim ključem dijeljenja koji ne zahtijeva softver, no za sada nije poznato kako će se u praksi ti projekti realizirati.
Za uspostavu energetskih zajednica barijeru trenutačno predstavljaju i regulirane cijene električne energije, plina i toplinske energije iz toplana za značajan spektar potrošača, većina kojih su potencijalni članovi EZG-ova. Reguliranje cijena energije utječe na isplativost investicija u obnovljive izvore i energetsku učinkovitost i posljedično smanjuje interes građana za ulaganje.
S ciljem pokretanja scene energetskih zajednica u Hrvatskoj, REGEA provodi tri projekta EU-a: SHAREs financiran kroz program Obzor Europa, kroz koji će se uspostaviti tri pilota u Karlovcu, Samoboru i Zaboku, te projekte LOOP i ConnectHeat, sufinancirane kroz LIFE program, kroz koje će se također testirati i razvijati modeli građanske energije za električnu i toplinsku energiju. Kroz projekt SHAREs razvijena je i internetska platforma o energetskim zajednicama u Hrvatskoj, dostupna na www.energetske-zajednice.hr
