Draga čitateljice, poštovani čitatelju!
Zadatak je napisati božićnu kolumnu. Trebao bi to biti lagani tekst s toplom intonacijom, pun optimizma. Božićna kolumna treba imati optimističan kraj i notu praštanja. Treba ugraditi i nešto malo svođenja računa, a za kraj dodati i miris cimeta. Može li se tako nešto napisati u Zagrebu, u Hrvatskoj, početkom prosinca 2017. godine?
Negdje drugdje u Europi bi se vjerojatno moglo lakše napisati. Europski parlament ovih je dana na najboljem je putu da potvrdi nove ciljeve na razini Europske unije – 35 posto obveznog udjela obnovljivih izvora energije i povećanje cilja za energetsku učinkovitost na 40 posto. Jednako dobro napreduje i EU okvirni zakon o klimi i energiji (upravljanje Energetskom unijom) – plan je da EU postane gospodarstvo bez neto emisije ugljika do 2050., odnosno visoko učinkovito društvo koje se potpuno oslanja na obnovljive izvore energije. Zemlje članice trebat će za to donositi energetske i klimatske planove koji će sadržavati obvezujuće mjere, biti međusobno usuglašeni, a sve kako bi se obuzdala emisija stakleničkih plinova, ali i s europskog kontinenta iskorijenilo energetsko siromaštvo. To zvuči dobro, zar ne? Prošli je tjedan i u Bruxellesu jedan naš kolega dobio prestižnu europsku nagradu Roger Léron. Bilo je to treći puta da se ta nagrada dodjeljuje, do sada je bilo nominirano 49 pojedinaca i ustanova iz cijele Europe, pobjednici su prve dvije godine bili Austrijanci. Našim medijima to nije bila vijest – nisam siguran da li je bila premalo negativna da ju prenesu ili previše ozbiljna da je razumiju…
U isto je vrijeme na jednom portalu prenesena vijest da smo ispali najgluplji narod na svijetu. Nisam čitao po čemu i duboko sumnjam u takva istraživanja, ali država koja ne razmišlja o energetskoj strategiji, a koja već izrađenu niskougljičnu strategiju čuva u ladici i ne donosi, sigurno ne može biti pametna. To sad spada u onaj dio svođenja računa, sjećate se. Pisali smo ovdje o tim temama, sve što sam ja čuo u međuvremenu je da postoji neka radna skupina koja ima zadatak napisati projektni zadatak za energetsku strategiju, ali se navodno ne sastaje. Strateški okvir i pipeline projekata koji smo ovdje također već spominjali, da li bi to bilo dovoljno za savršeni Božić? Pod borom bi bilo lijepo naći i svijest da obilujemo Suncem, vjetrom, vodotocima i biomasom kao malo koja država u Europi, malo investicijske hrabrosti i puno više vizije, dosta morala i poštenja, nešto zakona koji se poštuju. E to bi bio jedan sasvim lijepi Božić, a miris cimeta dosta je i na kolačima…
Uf, još uvijek mi nedostaju optimizam, praštanje i toplina u ovoj kolumni. Bila je ovo ipak jedna godina za pamćenje, godina u kojoj smo otvorili obnovljeni Energetski centar Bračak, prošli kritične faze prvog ELENA projekta u Hrvatskoj – rekonstrukcija javne rasvjete u 57 gradova i općina te pripremili i drugi ELENA projekt na istu temu za Grad Zagreb. REGEA je u ovoj godini u punoj mjeri otkrila ljepotu Smart City koncepta i pripremila prijedlog jedne jako obećavajuće strategije na ovu temu za Grad Zagreb. Nikada nismo imali više europskih projekata, novi su već na pomolu, a prvi smo puta i dobili priliku raditi izravno za Europsku komisiju – vodimo ManagEnergy servis za sve europske energetske agencije… Nitko se nije ozbiljnije razbolio, zaposlili smo Ivanu, Martinu, Petru i Tamaru, rodilo se troje djece, slavila su se tri vjenčanja…
Praštanje prepuštam svakome od nas. Radosni trenutak Božića prilika je barem na čas zaboraviti na sve na što sam se žalio na stranicama ove kolumne. Zaboraviti na propuste i nedostatak vizije, hrabrosti, poštenja i ljubavi prema Domovini. Zaboraviti na čas, a onda opet početi raditi da se sve to što želimo ostvari. Jer ako još ne znate – Božićni darovi ne dolaze sami, netko ih mora pripremiti i pod bor staviti. U životu jedne nacije, to smo mi sami, nitko to drugi neće napraviti. I ne zaboravite pritom na ljubav. Svaki puta kada se razočarate u Hrvatskoj, sjetite se da ju volite. I pokušajte još jednom, možemo mi to. Sretan Božić!
