Objavljeno: 20-12-2017

Roger Leron nagrada u rukama dr.sc. Ljubomira Majdandžića

Prof. dr.sc. Ljubomir Majdandžić, dipl.ing. je utemeljitelj i 10-godišnji predsjednik Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju i glavni urednik časopisa Solarna tehnologija. Od 2001. do 2003. godine boravi na Fraunhofer Institutu za solarnu energiju u Freiburgu, Njemačka, uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije, Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Njemačke Katoličke akademije. Član je International Solar Energy Society (ISES), Njemačkog društva za sunčevu energiju (Deutsche Gesellschaft für Sonnenenergie e.V. DGS) i Hrvatskog energetskog društva (HED). Autor je 74 znanstvena i stručna rada iz područja energetike, obnovljivih izvora energije i održivog razvoja, u zemlji i inozemstvu. Održao je preko 200 pozvanih predavanja i radionica iz područja obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti, zaštite okoliša, klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. Autor je knjiga Obnovljivi izvori energije-Energetske tehnologije koje će obilježiti 21. stoljeće i Solarni sustavi-Teorijske osnove, projektiranje, ugradnja i primjeri izvedenih projekata pretvorbe energije Sunčevog zračenja u električnu, toplinsku i energiju hlađenja. Projektant je osobnog edukacijskog centra „Solarni krov Špansko-Zagreb“, kojeg je posjetilo više od 10000 osoba koje su educirane o korištenju Sunčeve energije i energetske učinkovitosti na kojima su sudjelovali učenici osnovnih i srednjih škola, studenti sveučilišta, učilišta i visokih škola, razne institucije, vladine i nevladine udruge kao i sami građani s područja cijele Republike Hrvatske. Za projekt “Opskrba obiteljske kuće toplinskom i električnom energijom pomoću Sunčeve energije”, dobio je priznanje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja u području industrije i energetike za 2000. godinu prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša. Dobitnik je nagrade »Hrvoje Požar« za 2004. godinu za područje unapređenja kvalitete okoliša, vezano uz energetske objekte. Dobitnik je nagrade Roger Leron za 2017., Europskog udruženja regija i energetskih agencija (FEDARENE).

Što za vas znači nagrada Roger Leron koju ste prošlog tjedna primili u Bruxellesu?

Nagrada (plakata i trofej) Europskog udruženja regija i energetskih agencija (FEDARENE) mi znači jedno iskreno priznanje struke za moj 30-godišnji rad u području obnovljivih izvora energije, prije svega korištenja Sunčeve energije, u promicanju i edukaciji takvih projekata na lokalnoj i regionalnoj razini.

Značaj ove nagrade Roger Leron je na neki način potvrda upornosti i ustrajnosti na projektima lokalne i regionalne razine  koji često i nisu prepoznati od državne razine. Upravo je energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije regionalnog odnosno lokalnog karaktera, bez velikih prijenosnih i distributivnih gubitaka energije.

Možete li kratko prokomentirati događanja vezana za paket „Čista energija za sve Europljane“?

„Čista energija za sve Europljane“ jasno govori o čistoj energiji za sve Europljane temeljenoj na energetskoj učinkovitosti, energiji iz obnovljivih izvora, oblikovanju tržišta električne energije, sigurnosti opskrbe električnom energijom i pravilima upravljanja energetskom unijom.

Obzirom da EU dnevno uvozi preko jedne milijarde eura energije potrošači moraju biti aktivni sudionici na energetskim tržištima budućnosti, dakle potrošači više nisu pasivni potrošači već aktivni proizvođači npr. električne energije. Posebno im se daje uloga i mogućnost proizvodnje energije za vlastite potrebe i prodaje vlastito proizvedene električne energije.

Navedeni prelazak na čistu energiju je i konkretna prilika za industriju, za nova radna mjesta tzv. zelena radna mjesta u EU. Temeljem navedenog mogla bi se otvarati nova radna mjesta i u Hrvatskoj. Ona bi mogla biti različita, od proizvodnje, projektiranja, montaže, nadzora, puštanja u pogon, održavanja pa do marketinga i promidžbe tehnologija na obnovljive izvore energije. Sve to vodi otvaranju novih radnih mjesta i ulaganju u ruralnim područjima, područjima od posebne državne skrbi, priobalju, zaobalju i otocima. U konačnici Hrvatska smanjuje uvoz električne energije i emisije stakleničkih plinova, građani Hrvatske postaju bogatiji, a glede gospodarstva otvaraju se nova radna mjesta lokalnog karaktera.

Koliko je Hrvatska svjesna važnosti tema energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije? Koliko su se stvari promijenile i možete li dati usporedbu sa svojim počecima?

Energetska učinkovitost je prepoznata kao mjera kojom se ostvaruju najveće uštede energije u javnom i privatnom sektoru na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Energetska učinkovitost brzo, od prvog dana, doprinosi smanjenju potrošnje energije u kućanstvima, uslužnom sektoru, poljoprivredi i građevinarstvu.

Također, Republika Hrvatska ima veliki potencijal u obnovljivim izvorima energije i ona mora, prije svega, koristiti prirodnu usklađenost dva ekološki čista obnovljiva izvora energije; Sunce i vjetar. Pored Sunčeve energije i energija vjetra u RH značajni su biomasa i biogoriva, energija malih vodotoka i geotermalna energija. Valja napomenuti da se o energiji plime i oseke, energiji oceanskih i morskih struja te energiji valova i vodiku u posljednje vrijeme sve se više govori. Očito je da smo konačno ozbiljno shvatili upozorenja znanstvenika o katastrofalnim posljedicama globalnog zatopljenja i klimatskih promjena koje smo sami uzrokovali emisijama štetnih plinova i onečišćenjem okoliša te smo prepoznali važnost korištenja obnovljivih izvora energije. Sve veća i veća potrošnja energije kako u Europi tako i u ostalim razvijenim zemljama, uz nestabilnost cijena energije, naprosto prisiljava svijet na pronalazak novih izvora energije koji će stabilizirati postojeće stanje a u budućnosti imati manju emisiju stakleničkih plinova.

Na žalost, hrvatski provedbeni propisi ne potiču korištenje obnovljivih izvora energije, iako zakonski i podzakonski propisi eksplicitno izražavaju pozitivan stav Republike Hrvatske prema obnovljivim izvorima energije, to ostaje mrtvo slovo na papiru. Tako da korištenje obnovljivih izvora energije (pa i Sunčeve energije čime se posebno bavim) ostaje samo deklarativna potpora u strateškim dokumentima razvitka energetskog sektora i zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj.

Najčešće zapreke su bile,  a i danas su u administraciji. Ako želite i počnete nešto raditi, u bilo kojem području hrvatskog gospodarstva, osobito novije hrvatske povijesti, istodobno se destruktivna manjina nameće kao legitimna te uvodi većini građana razna ograničenja i kvote, kao u slučaju proizvodnje električne energije iz fotonaponskih sustava. Čim počnete nešto raditi uvode Vam se ograničenja, kvote, biljezi, elaborati, certifikati, potvrde, uvjerenja, izjave javnog bilježnika itd?

Nameće se pitanje, zbog čega je to tako? Naime, problemi nisu tehničke naravi već se radi o spoznaji trenutka vremena i čvrste odluke svih onih koji se bave problemima energije u ovoj zemlji, i to poradi naše djece, u prvom redu. Objektivnost i odgovornost leži na onima koji su se bavili energetikom, vjerodostojnost na onima koji se sada bave energetikom i mudrost na onima koji će se u buduće baviti energetikom, jer ova zemlja postaje sve većim ovisnikom o uvozu svih oblika energije, uvozimo više od 50% primarne energije a uvoz električne  energije doseže i do 35%.

Koliko su vaši početci, s obzirom na područje u kojem ste živjeli i djelovali, bili hrabri i odvažni? Kako je na vaše ideje reagirala vaša obitelj, okolina?

Obzirom da Sunce samo u jednoj sekundi oslobodi više energije nego što je naša civilizacija tijekom svoje povijesti i razvoja potrošila, navele su me da na svojoj građevini u naselju Špansko-Zagreb realiziram takav projekt koji će skoro svu energiju dobivati iz energije Sunca.

Nakon povratka iz Njemačke ideja mi je bila napraviti konkretno jedan projekt „vlastite solarne kuće“ odnosno objekt na kojem će se sustavno provoditi mjerenja dobivenih ušteda energije korištenjem Sunčeve energije. Od tada na ovoj kući odnosno projektu nazvan «Solarni krov Špansko-Zagreb» počinju sustavna mjerenja uštede energije korištenjem i pretvorbom energije Sunčeva zračenja u električnu i toplinsku energiju. Cilj mi je bio, da na osobnom projektu (na vlastitoj koži) pokažem i dokažem znastvenoj i stručnoj javnosti i općenito građanima Republike Hrvatske da su velike mogućnosti uštede energije osobito u kućanstvima koja troše oko 30% sveukupne energije i od toga 85% uglavnom za grijanje i pripremu potrošne tople vode.

Solarni krov Špansko-Zagreb, nakon vanjske izolacije građevine kamenom vunom debljine 20 cm, zamjenom vanjske stolarije s prozorima s četiri stakla, postavljenih na krovu 10 mpločastih toplinskih kolektora i cca. 80 m2 solarnih ćelija odnosno fotonaponskog sustava snage 10 kW, smanjio je za 80% račune za grijanje i toplu vodu, 25% proizvodi više električne energije na godišnjoj razini nego što 6-člana obitelj troši i 55% štedi pitku vodu korištenjem sustava za sakupljanje kišnice.

Od 2003. godine projekt Solarni krov Špansko-Zagreb i projekt Solarni stup Špansko-Zagreb (fotonaponski sustav koji prati kretanje Sunca - engl. Tracking System) posjetilo je više od 10000 osoba. Održali smo niz edukacija i demonstracija o korištenju Sunčeve energije i energetske učinkovitosti na kojima su sudjelovali učenici osnovnih i srednjih škola, studenti sveučilišta, učilišta i visokih škola, razne institucije, tvrtke, vladine i nevladine udruge kao i sami građani s područja cijele Republike Hrvatske.

Držim da ova naša kuća u Španskom potvrđuje uzrečicu „Misli globalno – djeluj lokalno“. Kao obitelj u ovaj projekt smo unijeli svu našu kreativnost, profesionalnost i poduzetnost te nam je cilj da u Hrvatskoj svakim danom niče ovakva jedna građevina.

Koje su po vama konkretne mjere, konkretne stvari koje Hrvatska treba prepoznati i shvatiti „jučer“ i na kojima treba hitno početi raditi kako bi se s jedne strane potakli projekti energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, ali i povećala svijest samih građana?

Držim da je potrebna šira javna rasprava koja će uzeti u obzir Europsku strategiju energetske sigurnosti iz 2014. godine i nove Klimatske i energetske ciljeve za 2030. godinu u pogledu konkurentnog, sigurnog i niskougljičnoga gospodarstva EU-a. 

Stalna promjena zakonodavnog okvira i tarifnih sustava destimulira tvrtke, ali i građane da se u što većoj mjeri okrenu korištenju obnovljivih izvora energije. Porazna je činjenica da zemlja koja ima toliko sunčanih dana ima instalirano samo 50 MW fotonaponskih sustava za dobivanje električne energije, dok recimo susjedna Slovenija ima preko 300 MW instaliranih FN sustava. Ovako nedefiniranom politikom koja s jedne strane deklarativno proklamira važnost ulaganja u obnovljive izvore energije, a s druge strane zakonodavnim propisima obeshrabruje ulaganja, koči se mogućnost da „zelena energija“ ostvari mnogostruke pozitivne učinke na naše gospodarstvo u cjelini.

Kada je riječ o korištenju Sunčeve energije Republika Hrvatska ima ogroman potencijal u dozračenoj Sunčevoj energiji tj. broju sunčanih dana te s velikom pouzdanošću, a na temelji dosadašnjih izvedenih projekata, kao što je i ovaj projekt «Solarni krov Špansko-Zagreb», možemo primijeniti sve tehnologije za pretvorbu energije Sunčeva zračenja u toplinsku i električnu energiju. Iako imamo neusporedivo bolje preduvjete, nalazimo se na samom dnu Europe po instaliranim sustavima za korištenje Sunčeve energije. U odnosu na druge zemlje Europske unije imamo daleko najmanje ugrađenih kvadratnih metara solarnih toplinskih kolektora za grijanje i/ili pripremu potrošne tople vode kao i kilovata snage solarnih ćelija po glavi stanovnika. Stoga se može reći da u Hrvatskoj nije iskorištena komparativna prednost u pogledu uporabe Sunčeve energije.

Procjena Europske unije je, da će u 2020. godini na tehnologijama obnovljivih izvora energije u obrtu, malom i srednjem poduzetništvu biti uposlenost onolika radnika kolika je sada u automobilskoj industriji. To je pokazatelj kojim putem ide razvijena Europa, te pokazatelj u kom pravcu treba prerestrukturirati i hrvatsko (energetsko) gospodarstvo.

Također, po ugledu na razvijene zemlje Europe, na projektima obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i zaštite okoliša, kao interdisciplinarnog područja, sve više trebaju sudjelovati, osim tehničkih i druge, društveno-humanističke znanosti: ekonomija, pravo, filozofija, sociologija, psihologija... Svima mora biti jasno da jedino koordinacijom svih znanstvenih disciplina je moguće zeleno gospodarstvo i održiv razvoj.