Zašto sam ponosan?

Draga čitateljice, poštovani čitatelju,

Dok se posljednji gosti pozdravljaju i polako odlaze, dojmovi su još posve svježi i vrijedi razmisliti o svemu izrečenome i viđenom na našoj konferenciji CROENERGY2017. Sjećam se još dobro prve od sad već četiri naše konferencije u nizu, konferencije koju održavamo u redovitom dvogodišnjem ritmu. U to se doba činila kao dobra ideja u Cavtat pozvati sve koji su relevantni, stručni i iskusni u financiranju projekata održivog korištenja energije. Po prvi smo se puta tada susreli s mnogim važnim ljudima iz banaka, fondova, Europe i naših ministarstava, a naše smo projekte prezentirali uglavnom kao dobre koncepte i optimistične planove. S divljenjem smo slušali o provedenim investicijama u Estoniji, Gornjoj Austriji i Irskoj, ali nam se konferencija činila i kao sjajan način da sami nešto naučimo i uspostavimo nove kontakte. Naš uvaženi gost-moderator, dr. sc. Marko Škreb, jednostavno nam je ukazao na neke fundamentalne ekonomske zakonitosti primijenjene na energetiku. Članstvo u EU u to je doba bila još bila neispunjena želja, iako smo polako počeli spoznavati mogućnosti i prednosti izdašnih EU fondova.

Danas, šest godina i 800 milijuna kuna provedenih investicija kasnije, odlučili smo se da je vrijeme za jednu drugačiju konferenciju. Umjesto ex-katedra prezentacija, odlučili smo se za panele na kojima se raspravlja, kritizira i predlaže. Cavtat smo zamijenili dvorcem Bračak, iako smo u međuvremenu bili i u Termama Tuhelj i u Zagrebu. Dijete je odraslo, naša konferencija je prerasla u poslovni forum sa samo jednom namjenom – poticanje investicija i pokretanje projekata. Nakon dva dana intenzivnog rada i druženja na Bračku, čini mi se da nismo pogriješili. Sjajan je bio osjećaj biti u društvu motiviranih i inspiriranih sudionika koji su barem dva dana dijelili viziju koju REGEA promiče godinama – Hrvatska može uspješnije, učinkovitije i bolje. Ako nešto možeš sanjati, možeš to i napraviti – izjavio je davno Walt Disney, a mi to usrdno (pre)pisujemo na zid u svakom od naših ureda. Nabrojati sve sudionike bilo bi predugo, ali uživao sam slušati i razgovarati sa znalcima kao što su dr. sc. Marko Škreb (opet!), mr. sc. Velimir Šonje, dr. sc. Damir Juričić, Saša Cvetojević, Ivica Mudrinić, ali i svim ostalim kolegama iz Hrvatske, Europske komisije, Austrije, Slovenije, BiH, Litve, Njemačke… Dvorac Bračak, danas Energetski centar Bračak i ovaj je puta pokazao da živi punim plućima.

Zašto sam ponosan? Poruka konferencije – bez obzira što je više puta bez uvijanja izrečeno sve što Hrvatsku koči i muči u ovom trenutku, je još uvijek pozitivna. Pokazani su dobri primjeri, ali i održani bilateralni sastanci na kojim se prenosila najbolja praksa. Bankari su komentirali projekte, novi sastanci su zakazani, nešto se pokrenulo. Ma koliko malen, dali smo doprinos i Hrvatskoj toliko potrebnoj kulturi dijaloga i uvažavanja drugačijeg mišljenja. Razgovarati se mora, promijeniti mišljenje pred argumentima nije sramota. Baš suprotno.

Konferenciju su zasigurno obilježili oni koji su sudjelovali, ali i oni koji su izostali. Potpuni izostanak tzv. resornog ministarstva samo je naglasio žalostan manjak kapaciteta naše države u ovom području. Na jednom od panela dobro je primijećeno i da je energetika u svakoj političkoj kombinaciji uvijek u nadležnosti manjeg političkog partnera. Jedno drugo ministarstvo, malo manje resorno, ali puno više aktivno, pokazalo je da jedino kontinuirani rad na kraju daje rezultate. Bankari su oprezno upozoravali na potrebu da politika bude vjerodostojna, pokušavajući zapravo reći da se zakoni trebaju poštovati. To sigurno nije niti novo niti energetsko otkriće, ali je velika istina koja koči sve naše investicije i bez koje nema napretka. Poduzetnici su i ovdje ponovili da je važno da cijena energije bude stabilna i predvidljiva, a da se okviri za investicije ne smiju svaki čas mijenjati. A napredak je zapravo na dohvat ruke – zatvoriti vrata kriminalu kojeg (pre)često nalazimo u energetskim projektima i iskoristiti prirodni potencijal koji Hrvatska posjeduje zvuči kao recept koji ne bi trebalo biti (pre)teško primijeniti. Mi koji smo odlučili ovdje ostati to moramo i napraviti. Promišljanje energetike, energetsko planiranje pa i konferencije kao što je CROENERGY onda su samo prirodni koraci na tom putu. Vidimo se, nadam se opet. Do sljedeće konferencije samo su dvije godine…