Pariški sporazum - jučer, danas, sutra

Svima je, više-manje, poznata činjenica da je Pariški sporazum globalni sporazum o klimatskim promjenama postignut 12. prosinca 2015. godine u Parizu. Sporazum uključuje plan djelovanja čiji je cilj globalno zatopljenje ograničiti na razini „znatno manjoj” od 2 °C. Potpuno je svejedno vjerujemo ili ne vjerujemo u klimatske promjene, jer one su vidljiva stvarnost koja se događa nama. Nedavno povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma prodrmalo je one za i one protiv. Pokušali smo doznati tko je i zašto protiv sporazuma koji brine o zaštiti naše planete, jedine dokazane spremne da nas primi i da na njoj živimo.

Razgovarali smo s Jasenkom Nećak, dipl. ing. kem. tehn., načelnicom Sektora za klimatske aktivnosti i održivi razvoj Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

  • Kako komentirate izlazak SAD-a iz Pariškog sporazuma?

Ispunjenje ciljeva Pariškog sporazuma predstavlja velik izazov za sve zemlje svijeta. Istovremeno, Sporazum omogućava svakoj državi potpisnici da odredi svoj vlastiti doprinos globalnom cilju sprječavanja klimatskih promjena.

Samim time, najavljeno povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz Pariškog sporazuma učinilo bi ostvarenje ovog cilja još izazovnijim, a posebice jer se Pariškim sporazumom naglasila vodeća uloga razvijenih zemalja u nastojanjima da se smanje emisije stakleničkih plinova. I niz američkih tvrtki, građanskih inicijativa i zajednica izrazilo je podršku Pariškom sporazumu i ambicioznim klimatskim akcijama u kojima vide prilike za nove gospodarske inicijative.

Hrvatska kao punopravna članica Europske unije, po pitanju Pariškog sporazuma, stoji uz naše partnere iz EU-a u borbi protiv klimatskih promjena i aktivno radimo na ispunjenju obveza koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

  • Koja je uloga Hrvatske i postoji li razvijena svijest o tome što je i zašto potpisano Pariškim sporazumom?

Hrvatska je 23. lipnja 2017. godine postala 147. stranka koja je ratificirala Pariški sporazum i time se pridružila razvijenim državama svijeta kao  i državama u razvoju u zajedničkoj borbi protiv klimatskih promjena.

  • Što je Pariški sporazum i koje su uopće obveze iz Pariškog sporazuma?

Glavni cilj Pariškog sporazuma (PS) je dugoročni kvalitativni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s nastojanjima da se porast globalne prosječne temperature ograniči znatno ispod 2 °C, odnosno ulaganje najvećih mogućih napora u ograničavanje povišenja temperature najviše do 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Kako bi ostvarile taj cilj, stranke PS dostavile su svoje nacionalno određene doprinose (INDC) koje trebaju i primjenjivati.

PS-om se također nastoji pojačati globalni odgovor na opasnost od klimatskih promjena i drugim mjerama kao što su povećanje sposobnosti prilagodbe negativnim utjecajima klimatskih promjena, poticanje razvoja s niskim razinama emisija stakleničkih plinova te usmjeravanje financijskih tokova u projekte i programe koji imaju za cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu klimatskim promjenama.

U okviru PS-a, EU i njezine države članice (DČ) obvezale su se smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40% do 2030. godine u usporedbi s razinom emisija u 1990. godini.

Obvezu smanjenja emisija DČ provode zajednički putem Europskog sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS). Za EU ETS sustav uspostavljena je zajednička emisijska kvota te su u njega uključena i 52 postrojenja iz RH.

Za emisije stakleničkih plinova u sektorima koji nisu obuhvaćeni EU ETS sustavom (energija, industrijski procesi i korištenje proizvoda, poljoprivreda, otpad i korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo) za DČ se određuje nacionalna godišnja emisijska kvota koja se ne smije prekoračiti. Na radnim tijelima Vijeća EU-a u tijeku je rasprava o prijedlogu uredbe o doprinosu sektora izvan EU ETS-a u ukupnom naporu smanjenja emisija i postizanja ciljeva PS-a, a prema kojem je za HR utvrđen cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za -7% u odnosu na razinu emisija u 2005. godini.

RH se aktivno priprema za ispunjenje obveza koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izradilo je Nacrt strategije niskougljičnog razvoja  RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu, dokument koji je dostupan javnosti putem e-savjetovanja do 16. srpnja 2017. godine i uz koji se razmatra i  pripadajuća Strateška procjena utjecaja na okoliš.

U Hrvatskoj su kao potencijal za doprinos održivom rastu i stvaranju radnih mjesta prepoznata područja ekoinovacija i sektori gospodarenja otpadom, obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti te projekti u zgradarstvu, prijevozu, industriji i uslugama.

U tom kontekstu se već provode programi energetske obnove zgrada javnog, stambenog i uslužnog sektora te obiteljskih kuća, poticanja energetske učinkovitosti i smanjenja emisije stakleničkih plinova u malom i srednjem poduzetništvu i sektoru prometa.

Pariški sporazum donosi obveze državi, ali se one mogu gledati i kontekstu novih prilika za gospodarstvo. U današnjim vremenima gospodarske krize, investicije u energetski razvoj mogu potaknuti gospodarski oporavak i rast, jer postoji mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, rasta i razvoja novih industrija te usvajanja novih znanja i praksi. Tu mogućnost dužni smo iskoristiti na najbolji način, kako uostalom čine i druge zemlje.

Zbog svojih klimatskih i geografskih obilježja Hrvatska je prepoznata kao država izrazito ranjiva na klimatske promjene s kojima se već i suočava. Može se očekivati rizik porasta razine mora, promjena ponašanja i migracijskih obrazaca morskih riba zbog zagrijavanja morske vode, očekuju se određeni utjecaji na hidrologiju i vodne resurse, šumarstvo, poljoprivredu, bioraznolikost, ljudsko zdravlje itd.

Stoga je ključno, istovremeno uz mjere smanjivanja emisija stakleničkih plinova, pripremati ublažavanje posljedica te procjenu i smanjivanje rizika od klimatskih promjena. Tako Ministarstvo izrađuje Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu. Zelena knjiga bit će dostupna javnosti putem internetskog portala Ministarstva od početka srpnja ove godine.

  • Zna li javnost dovoljno i o samom sporazumu, ali i o klimatskim promjenama?

Problem klimatskih promjena je u posljednjih deset godina (2005.- 2015. godina) sporo ali konačno ušao u javni obzor hrvatskog društva. Daljnja afirmacija ove teme ovisi u značajnoj mjeri od učinkovite realizacije Niskougljične strategije u praksi, ali i provedbe Strategije prilagodbe RH klimatskim promjenama.

Početak promjene obrazaca ponašanja građana i svih aktera koji donose razvojne odluke u smjeru razvoja Republike Hrvatske kao niskougljičnog društva u razdoblju do 2020. godine izravno je vezano na iniciranje planiranog sustavnog i kvalitetnog opismenjavanja mladeži i građana o klimatskim promjenama. Tome će u narednih nekoliko godina na svoj način pomoći i „učenje iz nužde“, pod utjecajem rastućih negativnih posljedica klimatskih promjena diljem svijeta. Pri tome će korištenje iskustva razvijenih europskih zemalja koje prednjače u procesu klimatskog opismenjavanja biti od značajne koristi.

U razdoblju do 2030. godine previđa se ubrzanija promjena načina poimanja i obrazaca ponašanja u smjeru Republike Hrvatske kao niskougljičnog društva. Procesi u europskom okruženju te svijetu biti će dodatno globalizirani i slični. S jedne stvarne, sustavno će rasti pismenost, s druge „učenje iz nužde“, a s treće niskougljična praktična rješenja u organizaciji društvenog života, produkcije, potrošnje i upravljanja razvojem u smjeru porasta održivosti.

Dakle razvidno je da ćemo se u narednom  razdoblju morati aktivnije baviti pitanjima poimanja socioloških promjena i obrazaca ponašanja, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini.

  • Po vašem mišljenju kakvu budućnost predviđate Pariškom sporazumu?

Dobru i uspješnu!